Manchester City u pravoj je drami došao do nove titule, no zašto je do nje uopće došlo?

Nevjerojatnih pet minuta utakmice Manchester Cityja i Aston Ville dugo će se prepričavati. Plavi dio Manchestera još jednom je titulu osvojio u velikoj drami, vrativši se iz velikog 0:2 minusa.

Naravno, nije ta drama ipak usporediva s onom iz 2012. godine, iako je rezultatski minus u jednom trenutku bio veći. Ali, svakako je bilo teško svima na tribinama Etihada. Na kraju se ipak potvrdila moć momčadi koja je došla do četvrte titule u posljednjih pet sezona.

Moramo reći moć jer je to ono što je presudilo i što je nadmašilo novu neozbiljnost toliko puta genijalnog, ali često i neobjašnjivog Pepa Guardiole. Jer upravo njega bi se trebalo smatrati razlogom zašto je do same drame i došlo.

Nelogična obrambena formacija

U utakmicu gdje je znao da mu samo pobjeda igra ulogu, Guardiola je ušao s obrambenom formacijom u kojoj se defenzivni vezni Fernandinho nalazio na poziciji stopera, a stoper, ujedno i oporavljenik, John Stones, na poziciji desnog bočnog. Na klupi su ostali izuzetno ofenzivni bočni igrači Oleksandr Zinchenko i Kyle Walker, za kojeg se mora reći da je također bio oporavljenik.

Na vezni red i napad nije bilo prigovora, izveo je City ono najbolje što ima. Ali, nisu uspijevali složiti igru gdje bi stvorili prave prilike. U nekim trenucima kao da je nedostajala pomoć s desnog boka, gdje Stones jednostavno nije spreman ofenzivno odgovoriti na ono što prepoznatljiva Cityjeva igra traži.

I onda je došla 37. minuta. Upravo Stones nije najbolje popratio akciju te je Lucas Digne uspio centrirati. Fernandinho u kaznenom prostoru nije čuvao apsolutno nikoga, dok je Matty Cash uskočio ispred Cancela i šokirao tribine Etihada. S tim rezultatom se otišlo na odmor.

Reakcija odmah na poluvremenu

Reagirao je odmah Guardiola. Izvadio je Fernandinha, kojem je možda kao kapetanu na odlasku htio dati priliku da osvoji titulu na terenu, ali shvatio je da ga vrag odnio šalu. Ušao je Zinchenko, koji je već u prvih deset minuta skuhao nekoliko prilika, dok je Cancelo otišao na desnu stranu.

No, genijalnost Coutinha u 69. minuti dovela ih je u još veće probleme. Brazilac se briljantnim potezom oslobodio Stonesa i Laportea te pogodio za 0:2. City je u tom trenutku imao 20 minuta za preokret. A onda se ukazala spomenuta moć.

Već prije tog pogotka uveo je Guardiola Gündogana i Sterlinga umjesto Bernarda Silve i Mahreza, a te zamjene pokazale su se ključnima. 

Preokret je krenuo u 76. minuti te se završio pet minuta kasnije. Prvo je Sterling sjajnim centaršutom pronašao Gündogana, da bi samo dvije minute kasnije povratnu loptu Zinchenka s ruba kaznenog prostora u mrežu odaslao Rodri. Time su zamjene već odradio veliki dio posla. A onda se ukazao i najbolji igrač Premier lige.

Katastrofalna reakcije Mingsa rezultirala je dolaskom lopte do Kevina De Bruynea, a on je potvrdio zašto je genijalac. Iz driblinga je poslao fantastičnu loptu kroz cijelu obranu gostiju, sve do druge vratnice gdje se još jednom nalazi Gündogan, čovjek koji je na izlaznim vratima iz kluba. Euforija je mogla krenuti. Trebalo je samo izdržati do kraja što su plavi uspjeli i slavlje je moglo krenuti.

Zašto Guardiola mora biti Guardiola?

Da je City kiksao, na kraju bi se vjerojatno sva krivnja svalila na Guardiolu, ali vjerojatno s razlogom. U posljednjoj utakmici sezone on nije na teren poslao ono najbolje što ima. Ponovno se igrao, ali ovog puta jednostavno nije imao protiv sebe dovoljno dobrog protivnika da to kazni.

S druge strane imao je moć kakvu mu se mora priznati da je zapravo sam stvorio i City je tako zasluženo došao do još jedne titule. Mi se samo pitamo do kada će Pep pokušavati nadmudrivati čistu logiku? Ovog puta mu se to nije obilo o glavu, a moglo je. Itekako je moglo.