Hrvatska iz Lige nacija može na krov svijeta

Tko nije vjerovao, nije ni osvojio. Ni Brazil nije puno bolji!

Vatreni imaju problema na nekim pozicijama, ali imaju ih drugi, možda i većih. Pogledajte kako su velesile prošle i igrale u Ligi nacija...

Hrvati slave u toj divnoj bečkoj noći... Hrvatska je izborila Final Four Lige nacija, slobodno se može reći da je to treći najveći rezultat Vatrenih nakon bronce u Francuskoj i srebra u Rusiji.

Teško izvojevana pobjeda Vatrenih na Prateru protiv Austrijanaca, ali zbog toga je još slađa. Hrvatska je pokazala da ima širinu, da na klupi postoji veliki potencijal, koji ponekad treba bolje iskoristiti.

Dalić promiješao momčad

Izbornik Dalić promiješao je udarnu momčad, uveo je pet novih igrača u odnosu na utakmicu s Danskom, čak trojicu u zadnjoj liniji – Stanišića, Lovrena i Barišića, te dvojicu u napadu – Vlašića i Budimira. U ranoj fazi utakmice ozlijedio se i Brozović, pa je došlo i do promjene u veznom redu, ušao je Majer.

Unatoč značajno promijenjenoj momčadi Hrvatska je krenula furiozno. Vatreni su od prve minute stisnuli Austrijance, vidljivo je bilo da ne žele ponoviti pogrešku iz Osijeka te da im je namjera što brže postići pogodak. Pritisak se isplatio već u 6. minuti kada je Modrić poentirao nakon odlične akcije, u kojoj je veliki obol dao asistent Vlašić.

Austrijanci su u tim trenucima izgledali izgubljeno, dok su Hrvati letjeli terenom. Izgledalo je da će Vatreni iskoristiti priliku i postići još jedan pogodak, no kako to u nogometu često biva, jedna pogreška promijenila je dinamiku zbivanja na terenu.

Pogreška koja je poremetila ritam

Stanišić je napravio klasičnu bekovsku pogrešku; spašavao je potpuno bezopasan aut, a na kraju je bezglavim ispucavanjem namjestio šansu protivniku.

Austrijancima su izjednačenjem narasla krila, povratili su samopouzdanje i zaigrali su puno bolje, brzo su preuzeli uzde utakmice u svoje ruke. Puno im je pripomogla i Brozovićeva ozljeda, čijim je izlaskom Hrvatska značajno pala.

U trenutku pisanja teksta nije bila poznata težina ozljede. Brozova grimasa bila je prilično bolna, Dalićevo lice zabrinuto, no sve to ne mora ništa značiti dok se ne čuju prve liječničke procjene.

Kada hrvatski maratonac čeličnih pluća nije na travnjaku, Vatreni naočigled pate. Brozović svojom trkom, fizičkim kapacitetima i znanjem daje balans hrvatskoj igri, pokriva golemi radijus. Kada ga nema, teren se čini većim, to se osjeti, pogotovo protiv momčadi koje igraju dinamičan nogomet, s puno trke i intenziteta.

Brozovićev izlazak odmah se osjetio

Međutim, Hrvatska je pokazala da se može snaći i bez tako važnog igrača. Naravno, da biste prebrodili krizu i najezdu suparnika, potreban je i raspoložen vratar. Kada se lomilo, Livaković je držao Vatrene, obranio je dva-tri teška udarca i nije dopustio Austrijancima da povedu.

Vatreni su još jednom pokazali da imaju čvrst karakter, da ih je teško slomiti. Preživjeli su opasne nalete domaćina i potom su uspjeli preokrenuti tijek utakmice.

Livajin gol za 2:1 prelomio je utakmicu na hrvatsku stranu. Kao da je isisao snagu iz razočaranih austrijskih nogometaša, koji su mentalno i fizički pali. Jamačno im je kroz glavu prošlo što su sve propustili. Lovren je stavio točku na i te divne bečke noći.

Uspjeh podiže samopouzdanje 

Hrvatske ide na završni turnir Lige nacija, među četiri je najbolje europske momčadi. To je veliki uspjeh, koji u neslućene visine podiže samopouzdanje pred Svjetsko prvenstvo, što je i važnije od samog rezultata u Ligi nacija.

Dalić uglavnom ima slatke brige pred Mundijal, ali i neke probleme. Jedan od njih je: kako nadoknaditi Broza, odnosno tko bi ga mogao kvalitetno zamijeniti ako se slična situacija ponovi u Kataru, a to je uvijek moguće.

Ne treba utonuti u preveliko samozadovoljstvo, treba nastaviti ozbiljno raditi i realno sagledavati stvari. Bilo je rupa u igri koje treba pokrpati što bezbolnije. Naravno da pretjerana euforija nije dobra, ali to je teško izbjeći nakon ovakvih igara i rezultata kao u Ligi nacija.

Nitko nije bio prvak svijeta ako nije vjerovao

Jedna činjenica stoji i teško ju je osporiti: Dva mjeseca prije Mundijala, Hrvatska izgleda jako dobro, jaka je i može puno. I daleko. Naravno, ne znači da će se to sigurno i dogoditi, ali postoje više nego realni argumenti za optimizam, i to poveći. Hrvatska je osvojila svjetsku broncu i srebro, još joj nedostaje zlato da upotpuni kolekciju.

Jesmo li pretenciozni ako kažemo da Hrvatska može na sami vrh!? Možda, no nitko nije bio prvak svijeta ako nije vjerovao da je kadar to učiniti. Hrvatska nije glavni favorit, na kladionicama prije Lige nacija nije bila ni među deset glavnih favorita, ali ne vidim koje su to reprezentacije toliko bolje?

Vatreni imaju problema na nekim pozicijama, ali imaju ih drugi, možda i većih. Pogledajte kako su velesile prošle i igrale u Ligi nacija. Pogledajte reakcije njihovih medija i javnosti, recimo u Engleskoj ili Francuskoj, pa i Njemačkoj. Malo je reći da bljuju vatru, skepticizam je očit.

Nema izrazitih favorita

Brazil je prvi favorit, vjerojatno zasluženo, ali je li ta momčad baš top topova? Moj je dojam da više nema dominantnih reprezentacija, megamomčadi kakve su nekoć bile Brazil ili Njemačka; za koje si znao da će otići daleko. Nema ih ni po igri, a ni po kadru. Čini mi se da situacija nikada nije bila izjednačenija, da nema izrazitih favorita.

Katar je možda najveća šansa za manje nacije i reprezentacije da osvoje zlato. Tu se krije i zamka jer se zbog velike izjednačenosti lako može ispasti i u ranoj fazi. To je uvijek moguće, ali zašto tako razmišljati, pogotovo nakon ovako blistavog trijumfa.

Hrvatska možda nije na svakoj poziciji svjetski pokrivena, ali baš zbog svega što sam naveo itekako je kadra svakoga pobijediti. I otići do kraja! Zašto ne!? Treba vjerovati, a najvažnije je da sami igrači u to vjeruju. Rusija i ova Liga nacija najbolji su putokaz.