Mit o Peleu preživio je desetljeća i u doba sveopćeg fenomena kratkog pamćenja još se drži postojano i prkosno i živjet će dok je nogometa...

Bila je 2004., sredina veljače. U sklopu priprema za Euro u Portugalu Hrvatska i Njemačka igrale su prijateljsku utakmicu u Splitu. Franz Beckenbauer došao je na utakmicu i obećao je hrvatskim novinarima čašicu razgovora.

Koliko se sjećam, čekali smo ga u foajeu hotela Ambasador. Kaiser Franz je kasnio, ali bilo je to jako ugodnih 2-3 sata čekanja, ispunjenih smijehom i zezancijom.

Splitski doajeni držali su banku, prepričavali su urnebesne anegdote i dogodovštine sa svojih brojnih putovanja i natjecanja.

„Ispričavam se na kašnjenju, imao sam nekih nepredviđenih obveza“, salve smijeha prekinuo je nasmijani Kaiser, koji banuo u hotel i ležerno stao pred skupinu hrvatskih novinara.

Čašica razgovara o Peleu s Kaiser Franzom

Kaiser nam je pričao kako teku pripreme Njemačke za nadolazeće Svjetsko prvenstvo 2006., on je bio zaštitno lice turnira i na čelu organizacijskog odbora. Ponajviše nam je pričao o tome kako su Hrvati stvarali veliki Bayern.

„Čik Čajkovski i Zebec najzaslužniji su što je Bayern izrastao u klub kakav je danas. Slobodno mogu reći da su oni stvorili veliki Bayern i od nas stvorili svjetsku momčad. Nije pretjerano reći da su me naučili vrhunskom nogometu. To su najbolji treneri koji su me trenirali u karijeri, smatram ih svojim nogometnim očevima“, s puno poštovanja pričao je Kaiser o hrvatskom nogometu i tradiciji stvaranja velikih igrača trenera i nogometaša.

Imali smo puno vremena, pa smo se dotakli brojnih tema. Kaiser se još jednom pokazao kao veliki gospodin, doista jedinstvena osobnost svjetskog nogometa. Nije čudo što je tu nagradu podijelio s Peleom na onom čuvenom FIFA-inom izboru FIFA Player of the Century. Nimalo bahat ili prepotentan, bio je nenametljiv, vrlo skroman i nadasve objektivan.

Bio je Kaiser Franz, baš onakav kakvog biste očekivali i što ste o njemu čuli iz priča ljudi koji su imali čast intervjuirati ga i popričati s njim. U jednom trenutku povukla se neizbježna tema: tko je najveći nogometaš svih vremena? U to doba Lionel Messi bio je tek u povojima, glavna dilema bila je Pele ili Maradona, u kompeticiju su ulazili i velikani poput Cruyffa, Di Stefana, Eusebia ili Garinche, ali Pele i Maradona su dominirali.

Beckenbauer: "Pele je najbolji jer je najkompletniji, mogao je igrati sve" 

„Za mene dileme nema: Pele je najbolji nogometaš s kojim sam igrao i kojeg sam gledao. Maradona je bio sjajan, ali Pele je razina više. Imao sam čast s njime igrati jednu godinu u njujorškom Cosmosu. Bilo je to jedinstveno, čudesno iskustvo. Iako je već bio u godinama, to je bila poezija. Dodaš mu loptu i uživaš gledajući. Kao da slušaš Mozarta“, pričao je Beckenbauer, koji je svojevremeno bio član žirija najvećih nogometaša svih vremena koji su birali najbolje. Pele je uvjerljivo pobijedio.

Pele (Foto: Press Association/Pixsell)

„Na stranu rekordi, Pele drži neke koji vjerojatno nikada neće biti skinuti. Tko će osvojiti tri svjetska prvenstva i sa 17 godina zabiti dva gola u finalu!? To je nemoguće. Ali Pele je najkompletniji nogometaš kojeg sam gledao. Svi smo mi imali poneki nedostatak, ali on je imao baš sve. Hoćeš desna ili lijeva, hoćeš glava, hoćeš slobodnjak, hoćeš hitrina, skočnost, snaga, a da o tehnici ne pričamo. Lopta mu se lijepila za svaki dio tijela, kako je samo primao prsima i najteže udarce, to je nevjerojatno. Sve je radio u najvećoj brzini, mogao je igrati sve i na svakoj poziciji bio bi najbolji“, kazivao je Franz Kaiser, vrtio je glavom i širio ruke, tražio je najbolje epitete kojima bi opisao Kralja nogometa.

„Ma, nema se tu što pričati, koga god od velikih igrača pitate, dobit ćete sličan odgovor. Možda je Cruyffovo objašnjenje najbolje: 'Pele je nadišao granice logike.'“

Tijekom novinarske karijere i brojnih inozemnih putovanja imao sam priliku o Peleu slušati i iz usta velikog Cesara Luisa Menottija. El Flaco je Argentinac, odveo je Argentinu do prvog naslova svjetskog prvaka. I svaki put kada bi ga pitali tko je najveći, rekao bi isto.

Poznat je po britkom jeziku, visokom intelektu i navici da otvoreno govori što misli, pa makar se to ne sviđalo široj publici. Argentinski novinari prije nekoliko mjeseci gurnuli su mu pod nos tri imena: domaće dečke Maradonu i Messija te Pelea, najveću legendu mrskog im susjeda i vječitog rivala Brazila.

Menotti: "Žao mi je moji Argentinci; ali Pele je daleko najbolji"

"Žao mi je, ali Pele je najbolji“, bez krzmanja ispalio je El Flaco i podigao na noge Argentinu.

"On je bio nadnaravno biće. Kada je bio u naponu snage, bilo ga je nemoguće čuvati. Njemu su i treninzi bili kao finale Svjetskog prvenstva", objasnio je Menotti, koji je jedno vrijeme igrao zajedno s Peleom u Santosu.

"Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti na terenu zajedno s njim i gledati ga kako igra. Radio je stvari koje mi obični smrtnici nismo mogli razumjeti. Bio je bez mane, imao je sve, mogao je igrati sve, što god i gdje god hoćeš. Na treninzima je volio stati na vrata. Tada ne bi koristio ruke, škaricama je vadio lopte ispod grede. Ispucavao ih je kao kokice. Nevjerojatno. Žao mi je, ali ne mogu ga stavljati ni u kakvu usporedbu jer je on daleko bolji od svih. Apsolutno", odrješito je kazao El Flaco, koji je odlično poznaje Pelea, ali i Maradonu i Messija.

O Peleovim rekordima i dostignućima mogli bismo pričati satima, zaključno s doktorskom disertacijom na SP 1970., gdje je bio vođa i glavni igrač po mnogima najbolje momčadi svih vremena. Koliko je velik možda najbolje pokazuje podatak da ga je Međunarodni olimpijski komitet 1999. izabrao za Sportaša stoljeća iako nikada nije nastupio na Olimpijadi.

Maradona je pobijedio Pelea samo u jednom bitnom izboru: i to putem glasovanja putem interneta, što je potpuno neobjektivno jer je Pele prestao igrati za Brazil kada se golemi broj glasača tada nije ni rodilo. A takvo glasovanje ovisi i marketinškoj pripremi, koja ciljana skupina glasa i iz kojeg dijela svijeta.

Pele je potukao Maradonu u gotovo svim bitnim stručnim izborima

U glavnom izboru, novinara i stručnog žirija, ljudi koji su gledali obojicu, Pele je uvjerljivo slavio. Ma, potukao je konkurenciju, dobio je 72.75 posto svih glasova. Di Stefano je bio drugi 9,75, a Maradona tek treći sa 6,0 posto.

Kada se priča o mogućim Peleovim nedostacima, nerijetko se povuče priča da se Pele nije dokazao u Europi, jer kao brazilska liga nije baš nešto. Argument na koji se iole bolji nogometni znalci mogu samo nasmijati. Brazilska liga je u njegovo doba bila najbolja na svijeta. I to uvjerljivo. Pa, svi brazilski reprezentativci igrali su u Brazilu, a da ne pričamo o širem kadru. Koliko je Brazil imao sjajnih igrača u to doba valjda ne treba pojašnjavati. I ako svi oni igraju kod kuće, što mislite kakva je to liga?

Pele (Foto: Afp)

Osim toga, ako laže koza, ne laže rog. Peleov Santos dvaput je osvajao Interkontinentalni kup: 1962. i 1963. Sudar prvaka Južne Amerike i Europe davao je najbolju klupsku momčad na svijetu. Južnoamerikanci su dominirali tih godina, pa i sve do kraja 90-ih imali su više pobjeda, što je dobar barometar kvaliteta liga i natjecanja.

Pele je jednu od svojih najvećih utakmica u karijeri, ali zacijelo u povijesti nogometa odigrao baš u Interkontinentalnom kupu. Santos je 1962. na Maracani u Riju tijesno pobijedio Eusebijevu Benficu 3:2, Pele je zabio dva gola. Ohrabreni dobrim rezultatom u Brazilu, Orlovi su raširili krila i najavljivali rušenje Peleova Santosa u uzvratu u Lisabonu.

Neviđena rapsodija na Luzu protiv Eusebijeve Benfice

I Pele i Eusebio bili su u naponu snage, u tom trenutku nedvojbeno najbolji nogometaši svijeta. Luz se naklonio Kralju nogometu. Ovacije kakve se ne pamte. Pele je postigao tri gola i odigrao neviđenu simultanku. Ako uzmemo u obzir važnost utakmice, možda i najbolja individualna partija svih vremena. Mnogi će to potpisati.

„Kralj je samo jedan! Mislili smo da imamo šansu, ali bog nogometa nam je pokazao da još moramo učiti. Nikada nisam vidio da je netko tako odigrao, to je nemoguće“, prokomentirao je Eusebio, koji je 60-ih bio najbolji europski nogometaši i mnogi su ga zvali novim Peleom, posebice nakon briljantnih partija na Svjetskom prvenstvu 1966. u Engleskoj, kada je Brazil rano ispao s turnira, a Pele je zaustavljen brutalnim startovima, kakvi do tada nisu viđeni na najvećem nogometnom natjecanju.

„Mislim da je nepravedno prema obojici kada me nazivaju novim Peleom. Tu nema usporedbi, Pele je najbolji igrač svih vremena. Jedino što se nadam da će me jednog dana postaviti za drugog najboljeg“, pričao je tada Eusebio.

Imao sam privilegiju slušati što o temi najvećeg kaže veliki Zico.

„Za mene je to apsurdna priča. Nije mi jasno da se o tome uopće razglaba. Peleu nitko nije ni do koljena“, odrješit je bio vođa bajkovite brazilske momčadi 1982., za nas klince rođene početkom 70-ih možda i najdraži igrač. Kakav je as bio, najbolji govori nadimak koji su mu dali - Bijeli Pele.

Kada jedan Eusebio, Beckenbauer, Cruyff, Menotti ili Zico s takvim strahopoštovanjem govore o O Reiju, što o njemu možemo reći mi obični smrtnici. Nisam imao priliku gledati Pelea uživo na televiziji, barem se ne sjećam, ali dobro se sjećam da se njegovo ime u mojoj generaciji nije izgovaralo uzalud.

Kralj je samo jedan

Kao klinci bili smo i Cruyff, i Beckenbauer, i Zico, i Socrates, i Rivelino, i Schuster, i Rummenigge, i Matthaeus, i Rossi, i Kempes, i Maradona, i Platini, ali Peleom se nitko nikada nije nazvao. Strahopoštovanje je bilo preveliko. U 80-ima je bio tek u četrdesetima, a već je bio kao mitsko biće.

Peleova ostavština punim plućima živi i danas, 52 godine nakon što je odigrao posljednju utakmicu za Selecao. Štoviše, mit ne jenjava, legenda samo raste i još će više rasti sada kada je otišao u vječna lovišta. I po tome je jedinstven i nedostižan. Mnoga velika imena pala su zaborav ili se o njima sve manje priča kako dolaze nove generacije, no čak i u doba sveopćeg fenomena kratkog pamćenja priča o Peleu ne umire, još se drži postojano i prkosno.

Još uvijek ga mnogi smatraju najvećim, još uvijek se usmenom predajom prenosi najbolji gol Maracane svih vremena, kada je u derbiju protiv Vasce pred 150 tisuća ljudi uzeo loptu i od svojih vrata predriblao gotovo sve suparničke igrače na terenu i naposljetku bacio vratara na stražnjicu.

Igrao je u doba kada nije bilo društvenih mreža, svakojakih medija i sveopćeg marketinga kao danas, kada se i svaki bolji potez s treninga reklamira i dijeli kao da je ne znam što. Unatoč tome što su najbolji filmski zapisi o Peleovim čudima na utakmicama i treninzima izgorjeli u onom opjevanom požaru Brazilske nacionalne televizije, ipak je ostalo dovoljno snimaka da se vidi i zaključi da je Kralj samo jedan.