Engleski klubovi dominiraju na tržištu nogu, a Španjolci nemaju obranu…

Zimski prijelazni rok ponovno je pokazao nadmoć engleske Premierlige nad španjolskom La Ligom, čiji su klubovi gotovo cijelo prošlo desetljeće dominirali u europskim kupovima.

Do sezone 2020./2021. La Liga je imala najbolji koeficijent i osam sezona je bila uvjerljivo prva na UEFA-inoj ljestvici. U jednom trenutku bježala je konkurenciji s rekordnom prednošću.

No u međuvremenu situacija se promijenila, engleski klubovi postizali su sve bolje rezultate u Ligi prvaka i Europskoj ligi te je Premierliga dostigla, a onda i prestigla La Ligu po koeficijentu. Danas je engleska elitna liga uvjerljivo prva na ljestvici i, kako stvari stoje, teško da će joj se netko u dogledno vrijeme približiti.

Egzodus s Pirineja na Otok

Dogodio se trend koji nije bilo teško predvidjeti. To je bilo neizbježno jer su engleski klubovi sredinom prošlog desetljeća počeli dominirati tržištem nogu.

Premierliga daleko je najviše zarađivala na gotovo svim poljima još prije petnaestak godina, ne samo u televizijskim pravima, a znamo da novac čini čuda, pogotovo u nogometu.

Španjolci su se godinama nekako odupirali, uspijevali su zadržavati primat kombinacijom znanja i proizvodnje vlastitih igrača, no bilo je jasno da će prije ili kasnije pokleknuti ako se nastavi trend. Svakim sljedećim transfernim rokom Englezi su sve više kupovali, pa tako i na španjolskom tržištu.

Osim što je nakon 2010. Španjolsku zahvatila velika ekonomska kriza iz koje se nikada nije do kraja izvukla, a već je uslijedila nova kriza, dogodilo se i to da su zakazale i španjolske škole nogometa, što se jasno osjeti i na rezultatima njihove reprezentacije.

Premierliga slomila La Ligu

Uglavnom, kombinacijom mnogih faktora, a najviše zahvaljujući financijskoj moći engleskih klubova, Premierliga je u konačnici slomila La Ligu i danas je razlika u koeficijentu golema.

Sve govori da će se trend nastaviti jer se nastavlja odljev igrača, bolje rečeno, egzodus iz La Lige u Premierligu. Joao Felix i Alex Moreno posljednji su nizu igrača koji su napustili Španjolsku i otišli u Englesku.

Od ljetnog prijelaznog roka do danas čak 19 igrača zamijenilo je sunčane Pirineje za kišni Otok. To je Engleze stajalo 285 milijuna eura, a ukupna cifra mogla bi dostići i 339 milijuna ako se sve posudbe s mogućnošću otkupa materijaliziraju. Nisu Englezi kupovali samo igrače, doveli su i dva španjolska trenera - Unaija Emeryja i Julena Lopeteguija.

Španjolci se žale da je riječ o nelojalnoj konkurenciji. Marca konstatira: dok španjolske momčadi moraju poštovati financijski fair-play, Englezi gomilaju gubitke koje kasnije šeici pokrivaju iz vlastitih džepova.

Španjolci gnjevno optužuju Engleze

"Premierliga je već četiri godine u minusu po dvije milijarde eura po sezoni, francuska liga 1,5 milijardu, a talijanska 1,2 milijarde. Imaju ili državne klubove koje financira tamošnja vlast ili bogate investitore. Na kraju će krahirati, ali idu protiv nas, a mi nemamo milijardere koji svjesno rade gubitke", zagrmio je čelnik La Lige Javier Tebas.

Činjenica jest da je golema većina engleskih klubova u minusu svake sezone. Mnogi su u golemim dugovima, među velikim klubovima iznimka je tek Arsenal. Možda se neki pitaju kako je to moguće ako tako puno zarađuju.

Licemjerje vječnih gubitaša

Pa, moguće je jer potrošnja nadmašuje prihode. Koliki god da su prihodi, bit ćete u minusu ako trošite više nego što zarađujete. Međutim, koga briga ako netko nemilice sipa u rupu bez dna.

Englezi će reći da iz Tebasa pršti licemjerje jer kao da je s Real Madridom ili Barcelonom drukčije. Oduvijek su u dugovima, odvajkada ih prate kojekakvi skandali vezani za financije.

Nisu li ih drugi španjolski klubovi optuživali da su državni klubovi? Figurativno rečeno, Real na jaslama kraljevske blagajne, a Barca katalonske buržoazije. U prijevodu: živjeli su desetljećima na kreditima domaćih banaka, na koje je politika imala velik utjecaj. Kad god bi im zatrebalo da pokriju rupe i dugove, uvijek bi dobivali još novca.

Banke ne daju više kredite tako lako

Banke su uglavnom u međuvremenu prodane strancima, kao i u svim državama sličnog tipa, pa ta igra ne ide više tako lako jer domaća španjolska politika ima sve manji utjecaj na financijsko tržište koje vode globalni igrači.

Real Madrid još se uvijek drži, za njega će uvijek biti novca, no ostali su u velikim problemima, pa čak i divovi poput Barcelone i Atletica, a da ne govorimo o nešto manjim klubovima. Primjerice, jedna Valencia već odavno nije što je nekoć bila, a imala je status velikog kluba. Deportivo je praktički nestao sa scene, Sevilla kopni, Athletic je zarobljen u svojoj politici…

Real se drži, Barca i Atletico pali

Iako će Real uvijek biti Real, iako se ne može reći da je La Liga slaba, činjenica je da je kvalitativno prilično pala. To se osjeti i vidi, čak i na izgledu velikana kao što su Barca i Atletico.

Njihovi rezultati u Europi to jasno pokazuju. Manji klubovi jedva da drže glavu iznad vode. Proizvodnja je stala, nema previše novih talenata, barem se ne vide svjetske klase, a i ono kvalitetno što se proizvede ili kupi na drugim tržištima Englezi odmah preotimaju.

Velika Britanija u ovom je trenutku ipak osjetno jača od Španjolske, i to u svakom pogledu, pa u tom grmu treba tražiti zeca.

Igrači koji su otišli iz španjolske La Lige u englesku Premierligu od prošloga ljetnog prijelaznog roka:

Alex Moreno: 13,5 milijuna eura (Betis -Aston Villa)
Joao Félix: 10 milijuna na posudbi (Atlético - Chelsea)
Cunha: 40 milijuna na kraju sezone (Atlético - Wolves)
Diego Carlos: 33 milijuna (Sevilla - Aston Villa)
Coutinho: 20 milijuna (Barcelona - Aston Villa)
Augustinsson: 4,5 milijuna ako realizira opciju kupnje (Sevilla - Aston Villa)
Neto: besplatno (Barcelona - Bournemouth)
Estupiñán: 18+5 milijuna u varijablama (Villarreal - Brighton)
Aubameyang: 12 milijuna (Barcelona -Chelsea)
Matt Miazga: 2 milijuna (Alavés -Chelsea)
Joel Robles: 1,2 milijuna (Betis - Leeds)
Mateus Bogusz: 1 milijun (Ibiza - Leeds)