U Real Madridu dugo su patili pod kopitima Guardioline i Messijeve Barcelone. Madriđani su krajem prve i početkom druge dekade novog milenija primali šamare u nizovima i godinama trubili o kraju ciklusa katalonske momčadi.

Naposljetku su dočekali svoj trenutak. Jednostavno, vrijeme je učinilo svoje; Barcine glavne vedete polako su se raubale i jedna za drugom kopnjele. Koliko god to odlagali, biologija je neumitna. Prije ili kasnije, i razina igre najvećih asova mora pasti. Zvali su Puyol, Xavi ili Iniesta, pa čak i Messi.

Realov krah u Rijadu

Dok jednom velikanu ne smrkne, drugom ne svane. Surova je to istina, koja se najbolje iskazuje u mijenama vladavine Reala i Barcelone. Je li došao kraj šampionskoj momčadi Reala? I rađa li se nova šampionska momčad Barcelone? Govori li to ishod finala španjolskog Superkupa u Rijadu, a još više izvedba na travnjaku?

Obnovljena Xavijeva Barca ponizila je i pregazila Real. Naprosto ga je rastavila na proste faktore. To priznaju gotovo svi komentatori i analitičari u Španjolskoj, čak i oni koji su zagriženi madridisti poput Tomasa Roncera, poznatog novinara madridskog Asa, koji je bio silno utučen nakon utakmice u Rijadu.

Na Twitteru je napisao samo jednu riječ: „Insoportable...“ Iliti: Nepodnošljivo.

„Real Madrid ne igra u finalima, Real osvaja“, napisao je Roncero prije utakmice u Rijadu svoju poznatu uzrečicu.

„Baš sam sretan što igramo protiv Barce. Doživjet će nokaut i u Superkupu i u Kupu kralja, dvaput u istom tjednu“, u svojem arogantnom stilu nastavio je Roncero misleći da će Barca izgubiti u Kupu kralja od Ceute jer će biti demoralizirana ako izgubi od Reala u rijadskom finalu.

Nakon utakmice Roncero je sipao žuč u Asu, posebice ga je razbjesnila Ancelottijeva poruka: „Vratit ćemo se.“

Velika nadmoć Barcelone

Roncero je zamjerio Florentinu Perezu što ljetos Kataloncima nije preoteo Gavija, uvjerljivo najboljeg igrača utakmice i ponajveću nadu ne samo Barcelone već i španjolskog nogometa.

Mišljenja je da je bila prilika jer Barca bila u financijskom kolapsu i prava ponuda mogla je napraviti čuda. Na kraju je polizao rane i zaključio:

"Čak ni u najcrnjem snu to ne bi mogli zamisliti ni Ancelotti, a ni njegova momčad, da će im Xavijev tim zadati udarac takvog kalibra. Barca je istrčala na travnjak u Rijadu u očajničkoj potrazi za prvim trofejom u posljednjih 20 mjeseci. Real je zaspao, igrao je hodajući. Čak ni činjenica da su 80 % posto tribina Kralja Fahda popunili madridisti nije poslužila kao poticaj Bijelima da stisnu gas i izbjegnu totalno uništenje. Barca je slavila s velikom nadmoćnošću u igri. Pritisnuli su kao vukovi, a Madriđani su iznosili loptu kao kroz minsko polje“, napisao je Roncero i možda najplastičnije objasnio što se dogodilo na toj utakmici.

Ključno je pitanje, koje je načeo i sam Roncero: je li biološki sat otkucao Realovim autoritetima na čelu s Karimom Benzemom, Lukom Modrićem i Tonijem Kroosom.

Je li to kraj Benzemine, Modrićeve i Kroosove generacije?

Dok su Realovi senatori trokirali po terenu, preporođena Barca je letjela. Katalonci su gladni pobjeda i trofeja, to je vidljivo s Mjeseca. Araujo i Kounde poručili su bez krzmanja: "Promjena na vrhu! Rađa se novi ciklus, nova era."

Xavi je osvojio prvi trenerski trofej u karijeri s Barcelonom. Čak 15 njezinih igrača okusilo je prvu slast konačne pobjede u dresu Blaugrane, prekinuvši time 20 mjeseci apstinencije. To su: Iñaki Peña, Arnau Tenas, Eric García, Marcos Alonso, Héctor Bellerín, Andreas Christensen, Jules Koundé, Alejandro Balde, Franck Kessié, Pablo Torre, Gavi, Memphis Depay, Ferran Torres, Raphinha, Robert Lewandowski i Ansu Fati.

Mnogi od njih već su osvojili naslove u drugim momčadima, poput Lewandowskog, Koundéa, Erica Garcíe, Marcosa Alonsa, Christensena, Kessiéa, Memphisa, Ferrana Torresa ili Lewandowskog, ali ovo im je prvi s Barcelonom.

Domaći Superkup nije pretjerano bitan trofej, ali je simboličan, izgleda kao prekretnica i, što je najvažnije, osvojen je u sudaru s najvećim rivalom - Real Madridom, i to tako dominantnom igrom koja je podigla na noge ne samo cijelu Kataloniju već i Madrid i Kastilju. Jasno, s obrnutim raspoloženjem.

Hoće li taj trofej doista biti odskočna daska za Barcu prema glavnim trofejima, to ćemo tek vidjeti, no činjenica je da se Katalonci imaju na što osloniti. Imaju argumente kazati kako očekuju svijetlu budućnost. Nada je osnovana, nije tlapnja.

Katalonske mlade snage 

Momčad se još treba dorađivati, to je jasno, no veliki je plus što okosnicu Xavijeve momčadi čine mladi igrači, uglavnom njezini proizvodi. Povijest kazuje da je Barca bila najbolja kada je imala fini miks domaćih i inozemnih klasa. Isključivo oslanjanje na strance rijetko je dobro funkcioniralo. Povijest govori i to da je Barci prije trofejne ere uglavnom trebala oveća kriza kako bi je prodrmala i pokrenula vijuge njezinih stratega.

Za razliku od Reala, koji se baš ne može pohvaliti domaćom kvalitetom, dapače, nedavno je prvi put u povijesti izveo udarnu postavu sastavljenu isključivo od stranaca, Barca se opet u mnogome oslanja na igrače proizvedene u domaćoj radinosti, zasoljene sa stranima zvijezdama.

Najbolja Barca u povijesti, ona Messijeva, Xavijeva i Iniestina, imala je sličnu kompoziciju. Možda je pretjerano reći da ova Xavijeva Barca može ponoviti takve uspjehe, to je u ovom trenutku jako teško prognozirati, ali činjenica je da je njezina budućnost u rukama mladića poput Pedrija, Gavija, Baldea, Pabla Torrea...

Real se oslanja isključivo na strance

Realova koncepcija bitno je drukčija, ali dominantno oslanjanje na strance nije bila planska, nego posljedica potrebe jer Realova škola, a ni škole u kojima je prvi na blagajni ne proizvode potrebnu kvalitetu. Rezultati španjolske reprezentacije to jasno sugeriraju. Real nikada ne treba otpisivati, to je potvrdio već bezbroj puta. Madriđani gotovo uvijek nađu put.

Međutim, Real se može osloniti na strance, a na Španjolce baš i ne. Ako La Roja ikada uskrsne s velikim rezultatima, dojam je da će to napraviti uglavnom zahvaljujući Barcinu podmlatku. To joj je u ovom trenutku jedina nada.