Kuka se za pojačanjima koja još nisu dovedena, stigle su tek prinove, a u isto vrijeme olako su pušteni neki igrači koji bi sada jako dobro došli Bišćanu. Uz to je na klupi zabetoniran i potpuno neiskorišten barem jedan koji je ne tako davno figurirao kao veliko pojačanje.

Eto, Drmić da je prešao ili čak da sutra prijeđe, recimo, u Hajduk, to bi bila medijska senzacija, opisivao bi se praktički kao pojačanje iz snova, a u Dinamu je truli kapital, praktički simbol promašenih odluka.

Dojam je da unutrašnji potencijali zasad nisu dovoljno dobro iskorišteni, a da ne pričamo o tome da izgleda kako Dinamovi igrači nemaju snage za 90 minuta. Odmarali su cijeli tjedan i opet nemaju sape. Tko kaže da se baš moraju raditi višestruke izmjene?

Koliko se sjećam, Guardiola je u finalu Lige prvaka napravio samo dvije, i to jednu prinudnu kada se ozlijedio De Bruyne i jednu pred kraj utakmice.

Ne mora se Dinamo plasirati u Ligu prvaka, a još ima šanse, nije taj AEK nešto, zato poraz u Maksimiru još više peče, ali nogomet se igra i u Europskoj ligi, pa "čak" i Konferencijskoj. Ali moraju se vući potezi, a ne oklijevati i u nedogled predomišljati se.

Čekanje Godota na Maksimiru

Na svim razinama čeka se Godota, od upravljačke do stručne. Naravno, sve je povezano i zato ništa ne čudi.

Očito je da pravi šefovi farizejski čekaju rezultatski rasplet, napose europskih kvalifikacija, i onda će se oglasiti, a do tada puštaju da se Bišćan i Šimić znoje i batrgaju. Ako bude op, zapljeskat će i prisvojiti dio zasluga, jelte, pa oni su ih doveli, a ako bude trop, bit će palac dolje i galama da su im nametnuti, pa, eto, kako to ispada kada im se vanjski faktori miješaju u posao i nameću kadrove, jel tako!? Dobro poznata igra i taktika.

Nije da branim Bišćana i Šimića, u uvodu sam im naveo, prema mojem mišljenju, pogreške u dosadašnjem radu, a i sami su pristali preuzeti funkcije, pa i odgovornost u takvim uvjetima, znali su što ih čeka, ali da su imali pravu, istinsku podršku vrhuške, baš i nisu. Najblaže rečeno.

A morali bi raditi zajedno, kao jedno biće, ali tu je još uvijek previše borbi za žezlo i općeg nepovjerenja. Malo tu kome išta vjeruje. Iz te dihotomije proizlazi previše lutanja i nedorečenosti kompletne klupske politike.