Što nam govori smjena Igora Bišćana s klupe Dinama i dolazak Sergeja Jakirovića na njegovo mjesto…

Atenski tsunami brzopotezno je pomeo Igora Bišćana s klupe Dinama i donio je Sergeja Jakirovića.

Ovaj rasplet savršeno se uklapa u priču o povratka Mamićeva utjecaja u Plavim salonima i obnovi koalicije s Mirkom Barišićem preko Damira Zorića i njegove grupe u Skupštini, a o čemu sam opširno pisao prije otprilike mjesec dana kada je došlo do udara na predsjednicu Uprave Vlatku Peras, dok je prava meta zapravo bio Barišić.

Već tada sam najavio da Barišić ponovno okreće kola prema Međugorju i traži potporu Mamićevih ljudi na predstojećoj odlučnoj Skupštini, a koja bi se prema nekim informacija mogla održati u skoro vrijeme, možda već krajem rujna ili početkom listopada.

Nije tajna da je Jakirović stari Mamićev kandidat, još tamo dok je vodio Zrinjski. Zbližili su se u Mostaru, gdje braća Mamić provode puno vremena u izbjegličkim danima od hrvatskog pravosuđa. Prije godinu i pol dana Jakirović je bio na pragu dolaska u Dinamo u paketu s Romeom Jozakom, koji je trebao preuzeti funkciju sportskog direktora, dok je Jakirović trebao postati novi trener nakon smjene Damira Krznara. Jakirović je već tražio pomoćnike, praktički je sve bilo riješeno, no u posljednji trenutak posao je blokiralo vodstvo u Zagrebu.

Jakirović stari Mamićev kandidat za trenera Dinama

Službeno objašnjenje, prilično prozirno, bilo je da je transfer zakočio Zrinjski, ali u suštini se radilo o ratu struja koji se vodio iza kulisa i izašao je na površinu u sljedećih godina dana. Najavio sam tih dana totalni rat u Maksimiru i početak otvorenog otkazivanja poslušnosti Mamiću, prije svega struje koju je predvodio član Uprave Krešimir Antolić, no tada još uvijek mnogi nisu vjerovali u takav rasplet jer se mislio da je Mamićeva moć apsolutna i nedodirljiva te da se poslušnici i klimači glava u Zagrebu ni u snu neće usuditi suprotstaviti velikom gazdi, koji je ih više-manje sve stvorio i doveo u Dinamo.

Naravno, izuzev Barišića, koji je zapravo oduvijek bio pravi šef parade i Mamićev pad je počeo kada je Barišić odlučio okrenuti mu leđa. No kako je politika dama noći, a samo su interesi vječni, čini se da je ovog ljeta došlo do novog zbližavanja Barišića i Mamića. Već sam najavio da se može očekivati kako će se neprincipijelna koalicija, koja je srušila Mamićevu skupštinsku većinu na ožujskim pripetavanjima, raspasti u međusobnim obračunima i da bi lako moglo doći do novog preslagivanja karata.

Udar na Barišića i novo zbližavanje s Mamićem

Da je tomu tako sugerirao je napad na Vlatku Peras nakon što je Barišić odbio raspisati Skupštinu između dvaju obračuna s Hajdukom na početku sezonu, a kako se najavljivalo i očekivalo nekoliko tjedana prije. Prilično je jasno bilo da je Barišić taj napad protumačio kao udar na sebe, a pogotovo u svjetlo prethodnih spekulacija da bi Mladen Vedriš mogao postati novi predsjednik Dinama.

Već tada je bilo jasno da bi se Mamić preko svojih ljudi u Zagrebu mogao vratiti u igru. Jasno, više nije moguće da bude neprikosnoveni šef ili da vodi glavnu riječ, ali očito je da mu akciju rastu u vraćanju barem jednog dijela utjecaja.

Jakirovićevo napuštanje Rijeke u vrlo osjetljivom trenutku i dolazak na mjesto trenera Dinama puno toga sugerira. Doista je teško pomisliti da Mamić nema s time baš nikakve veze, koliko god Damir Mišković ostavlja dojam ljutitog čovjeka i vadi se na izlaznu klauzulu, a čelništvo Dinama negira bilo kakve kontakte s Međugorjem.

Čupanje trenera iz Rijeke i Miškovićevo nemušto iščuđavanje

Plodonosna Mamićeva i Miškovićeva poslovna suradnja traje već godinama i samo naivci mogu pomisliti da je potpuno prekinuta. Odgovor na sva ova pitanja dat će ta famozna predstojeća Skupština na kojoj će morati doći do otvaranja karata, odnosno tko je s kime ušao u koaliciju.

Bišćan je izgorio u vatri nesnalaženja i brojnih pogrešnih koraka, ali ostaje pitanje što će biti s Darijem Šimićem? Upravo je Šimić bio najveći Bišćanov zagovaratelj, a posve je jasno da ni Bišćan, a ni Šimić nisu dočekani raširenih ruku od jednog dijela ljudi na vrhu maksimirske piramide. Ako je Bišćan kriv, kako to da nije Šimić i kako to da nisu krivi oni koji su ih doveli? Sve su to legitimna pitanja koja su u prošlosti završavala tako da glavni moćnici operu ruke i okrenu list papira.

No ništa više nije isto, situacija je bitno drukčija, puno opasnija i rizičnija, pa ni glavni šefovi nisu više tako sigurni kao nekoć. Strah za održanje vlasti nikada nije bio veći jer netko bi konačno mogao glasno upitati koja je njihova razina odgovornost i je li vrijeme da podnesu ostavke i maknu se sa scene. U strahu su velike oči, a onda se sve opcije otvorene, pa i ta da se ponovno obnovi koalicija s Međugorjem kako bi se zadržale fotelje.

Novi val u živom pijesku

Novi val na kojem su zajahali Bišćan i Šimić dopustio je da ga se navuče u živi pijesak. Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju. Pohlepa i žeđ za vlašću u pravilu rezultiraju sličnim ishodima. Čim je došlo do podjela sinekura i ordena, lako se odustalo od ideala. Priča o „jednom članu i jednom glasu“ preko noći je utihnula i praktički iščezla.

Ma, tko se još toga sjeća, to je otprilike špranca. Sve je to išlo na ruku maksimirskim neimarima i njihovim slugama. Sve su iskusno pratili i očito su jako dobro znali da će im se opet otvoriti šansa ako budu strpljivi i sačekaju da se rivalske strane poubijaju oko plijena.

Još uvijek nije jasno što će biti sa Šimićem u novoj raspodjeli karata, hoće li preživjeti i dobiti kutak za sebe ili će možda uskoro morati i on otići. U nogometnim kuloarima pojavila se priča o novom ulasku Velimira Zajeca u Dinamo.

Što će biti sa Šimićem i je li Zajec kandidat za sportskog direktora?

Nije znano koliko je to realno i koju bi uopće Zajec funkciju preuzeo ako bi došlo do takvog aranžmana te što bi to značilo za Šimića? Činjenica je da Dinamu nedostaje klasični sportski direktor, a u tom slučaju Šimić bi mogao ostati član Uprave zadužen za sportska pitanja i vezu sa strukom ili će Zajec možda zasjesti na njegovo mjesto?

U cijeloj igri za maksimirsko prijestolje lako je zaključiti da je gotovo svim akterima vlast jako mila, a posebice fotelje i mogućnost baratanja budžetom, transferima i menadžerskim provizijama. Puno je tu interesa, a ideali su samo opsjenarska zastava za lakovjerne navijače.

Okretanje kapa i kaputa najmiliji je sport na ovim prostorima, tu se mišljenja i uvjerenja lako prodaju, pa su stoga sve opcije otvorene i nikad se ne zna kada će tko preskočiti u suparnički vlak. Rezultati Skupštine bit će krucijalni za budućnost Dinama. Tek na njoj će se vidjeti tko je na čijoj strani.