Hrvatska je opet izgubila od Francuske, bilo je pogrešaka, ali dobrih trenutaka…

Tricolori ostaju crna mačka za Vatrene. Kako je krenulo, pobojali smo se da će Francuzi uvjerljivo slaviti. Na kraju podnošljiv poraz. Tako blizu i tako daleko. Uvijek sličan dojam. Kako god ih bacili, Francuzi se uvijek dočekaju na noge.

U jednom trenutku činilo se da bi Vatreni mogli potpuno preokrenuti. Kad je Vlašić izjednačio, imali su pozitivan momentum, no Francuzi su opet ubacili u brzinu više i nakon munjevite akcije poentirali.

Stječe se dojam da igraju na dosta, točno koliko im treba da ostvare željeni rezultat. Kad ih se stisne, ubrzaju i pojačaju tempo. Kad misle da ne treba, uspore i prepuštaju protivniku inicijativu.

Vatreni nisu iskoristili poprilično nonšalantni pristup Francuza u prvom dijelu. Kako drukčije opisati onaj promašaj Mbappea? Doista nevjerojatno za takvog igrača da ono može zapucati. Jednostavno imaju veliki višak kvalitete da si mogu dopustiti takav komoditet.

Francuzi ne melju, ali uvijek pobjeđuju

Francuzi ne melju, ostavljaju dojam da igraju debelo ispod gasa, ali ipak na kraju zadatak riješe. Moćni su kako god okrenuli; hoćeš fizički, hoćeš tehnički, hoćeš taktički. I mogu sve igrati; i čuvati loptu, i prepustiti loptu, posjed ili kontra, svejedno.

Ukupno gledajući, Hrvatska je odigrala dobru utakmicu, vrlo kompetitivnu. Htjenje je bilo na visokoj razini. Vidjelo se da je Vatrenima jako stalo da konačno nokautiraju Francuze. Uvijek treba gledati protiv koga se igra, a igralo se protiv svjetskih prvaka, po širini kadra vjerojatno najjače reprezentacije svijeta.

Naravno da je bilo pogrešaka, bokovi su opet patili. To se moglo i pretpostaviti jer Francuzi imaju tako hitre igrače i uz to tehnički dorađene da je jako teško u potpunosti ih zatvoriti. Izbornikova nakana bila je jasno vidljiva.

Najavio je promjenu taktike, moglo se očekivati da će Vatreni zaigrati malo povučenije, da će pokušati što duže držati nulu, umrtviti igru i čekati šansu iz kontre. Rani gol Griezmanna tu je taktiku bacio u prašinu. Bili su primorani napasti.

U početku to nije izgledalo dobro, izgledali su pomalo izgubljeno, nekako ošamućeno. Francuzi su prelako prolazili, no kako je utakmica odmicala, Vatreni su sve više dizali. Izbornik je na poluvremenu napravio izmjene naprosto jer je to situacija zahtijevala.

Zamjene su donijele bržu igru

Morao je uvesti brže i energičnije igrače. Badelj u takvoj igri ne dolazi do izražaja. Pašaliću očito ne odgovara previše igra na krilu, iako će Dalić reći da je igrao veznjaka. Da je zabio onu šansu, sve bi bilo drukčije. Kovačić i Brekalo unijeli su veću energiju i živost. Igra se ubrzala, a kad se ubrzate, onda ste odmah i opasniji. Deschamps je na presici priznao da je Hrvatska u drugom poluvremenu bila bolja.

Petković je pokušavao, borio se, ali vidi se da još nije u punoj formi. Nije to to. Vlašić je opet pokazao da zna ono što je najvažnije u nogometu – zabiti pogodak. Treba mu samo malo prostora da pokaže koliko je opasan.

Njega se uvijek isplati čekati. Perišić je bio solidan, međutim od njega se uvijek više očekuje. Modrić je bio standardno dobar. Nije kapetan odigrao maestralno, ali vidi se koliko znači momčadi. Ulijeva sigurnost, kod njega je lopta kao u sefu.