Dinamo je u Prištini odigrao još jednu katastrofalnu partiju i pao bez ispaljenog metka...

Ljudi moji, na što je Dinamp spao. To je jedinstven zaključak širokog društva s kojim sam gledao utakmicu s Ballkanijem u Konferencijskoj ligi.

I nije prva loša partija pod vodstvom Sergeja Jakirovića. Redaju se grozomorne predstave Modrih. Sve jače utakmice u gostima Dinamo je odigrao loše ili katastrofalno. Čak i onu u kojoj je pobijedio. Mislim na utakmicu s Osijekom. To je bila puka sreća i ništa više.

Je li moguće da Jakirović dobije otkaz? Ako je Bišćan brzopotezno najuren zbog ništa lošijih rezultata i igre, zašto ne bi i Jakirović? Dinamo je razbijena vojska, razočarenje je blaga riječ. To što Modri igraju nije ni za niže lige.

Nije riječ o afektu, ovo pišem hladne glave. Davno se ohladila nakon Praga. Naravno da Bišćan i Jakirović nisu jedini krivci, nisu ni glavni. Dinamov menadžment odradio je užasan posao.

Kada samo pomislim koga su sve mogli dovesti, i to za nula kuna, a koga su doveli, dođe mi da zaplačem. Rijeka pokraj takvih stručnjaka može trljati ruke.

Dinamo dugo nikad nije bio gori. To je činjenica. To ne pamti ni Mirko Barišić, ali on još uvijek vuče konce i trebao bi na ključne pozicije staviti ljude koji znaju posao. To je isključivo njegova odgovornost.

Barišić je sada na potezu, on je još najmoćnija figura u Dinamu i samo on može izvući kola iz blata.

Dinamo treba ljude na ključnim pozicijama koji znaju i mogu. Takvi postoje, samo im treba dati mjesta i prostora. I ne stoje praktički ništa.

Primjerice, Tomo Obradović nije daleko od Maksimira, čovjek koji je s Josipom Kužeom vratio Dinamo na vrh hrvatskog nogometa i promovirao cijeli niz hrvatskih asova, od Eduarda do Modrića i Ćorluke.

Njegova nogometna sudbina priča je o nepoštenju, ali i časti u hrvatskom nogometu. Što veća čast, to manje šansi za uspjeh.

Dinamo kao nikad treba čast, poštenje i stručnost. Svega toga u ovom trenutku jako nedostaje.