Otišao je jedan od najvećih nogometaša u povijesti.

Legendarni nogometaš Diego Maradona preminuo je u 61. godini, pišu svjetski mediji.

Maradona je pretrpio kardiorespiratorni zastoj u svojoj kući u kojoj se oporavljao nakon nedavne operacije na mozgu kojom mu je odstranjen krvni ugrušak.

Brzo mu je pružena pomoć, no njegova tajnica za tisak potvrdila je smrt.

Maradona je početkom studenog završio u bolnici, a zbog krvarenja u mozgu hitno je operiran. "Mali zeleni" se, barem je tako izgledalo, sjajno i brzo oporavio. Međutim, u bolnici su mu dijagnosticirani i znakovi apstinencijske krize zbog čega je i oporavak došao pod znak pitanja te je prebačen u dobro čuvanu ekskluzivnu kliniku za odvikavanje u okolici Buenos Airesa.

Prije desetak dana je oporavak nastavio kod kuće, međutim, u srijedu je preminuo.

Dogodilo se, nažalost, neizbježno

Nažalost, dogodilo se neizbježno, pišu argentinski mediji. Više puta je plesao po rubu, no ovoga puta sudbina je htjela drugačije. Ovoga puta zaustavila je njegov dribling. U Argentini je Maradona uvijek bio više od sportskog heroja - bio je božanska figura.

Maradona je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti, a 1976. godine započeo je svoj profesionalni put u Argentinos Juniorsima. U karijeri je igrao Boca Juniorse, Barcelonu, Napoli, Sevillu i Newell's Old Boyse, a karijeru je završio 1997. godine u dresu Boca Juniorsa.

Za reprezentaciju Argentine je upisao 91 nastup i zabio 34 gola.  S reprezetacijom Argentine je osvojio naslov svjetskog prvaka 1986. godine

Trenersku karijeru je započeo u Textil Mandiyu, zatim je kratko vodio Racing Club, a od 2008. do 2010. i reprezentaciju Argentine. Trenirao je i Al-Wasl, Deportivo Riestru, Fujairah, Dorados de Sinaloa, a posljednji klub koji je vodio bila je Gimnasia de La Plate.

Simbol nade 80-ih

U zemlji koja je preživjela mnoge socijalne frustracije i nekoliko vojnih diktatura, El Diego je postao simbol nade i idol milijuna. Stoga niti ne čudi što je Argentina zanijemila kada je stigla crna vijest. U šoku su i u Napulju, gradu u kojem "Mali zeleni", također imao božanski status.

Jedan od najboljih nogometaša svih vremena otišao je svega tri tjedna nakon što je proslavio svoj 60. rođendan.

"Sanjam da mogu zabiti još jedan gol protiv Engleza, ovaj put desnom rukom," rekao je u jednom od posljednjih razogovora za France Footbal.

Jedan im je već zabio i to lijevom rukom, "božjom rukom", kako je to sam kazao nakon utakmice. Upravo su golovi koje je zabio Englezima u četvrtfinalu SP-a 1986. godine u pobjedi 2-1 možda i najviše obilježili njegovu karijeru.

Maradona je za vodstvo 1-0 "nadskočio" vratara Petera Shiltona i podignutom rukom iznad glave zabio pogodak. Tuniski sudac Ali Bin Nasser je bez razmišljanja pokazao rukom na centar. Englezi su se bunili, ali pomoći nije bilo.

"Udario sam loptu malo glavom, a malo uz pomoć Bože ruke", kazao je tada.

Četiri minute kasnije Maradona je postigao jedan od najljepših pogodaka svih vremena. Uzeo je loptu na svojoj polovici, a onda je nanizao četiri suparnička nogometaša i golmana. Nevjerojatan gol, kasnije je proglašen golom stoljeća. Gary Lineker je u samoj završnici uspio smanjiti rezultat, a Argentina je nakon toga otišla do svog drugog naslova prvaka svijeta.

"Najveći mi je ponos što sam ljude usrećio kroz nogomet. Osjećam da sam pružio zadovoljstvo i zabavu onima koji su me gledali na stadionima ili na televiziji", rekao je tada.

Jedan od najvećih nogometaša koje je svijet ikad vidio, pretrpio je i bezbroj neuspjeha i skandala tijekom godina koji su prijetili da će zauvijek okaljati njegovo nasljeđe.

No, kao što je i sam Maradona izjavio, lopta se ne može zaprljati. Bez obzira na sve njegove incidente, ludorije, te probleme s alkoholom i drogom, on je ostao fascinantna figura.

"Njegov talent i divlji način života pratili su ga od malih nogu. Jednostavno nije moglo završiti drugačije", rekao je njegov bivši suigrač u argentinskoj momčadi i s momčadi Boce Juniors, Hugo Perotti.

Rođen u siromašnom dijelu Buenos Airesa

Maradona je rođen 30. listopada 1960. u Lanusu kao peto od osmero djece, no odrastao je u Villa Fioritu, siromašnom dijelu Buenos Airesa.

"Kiša je padala više iznutra nego izvana", rekao je Maradona jednom prilikom o svom prvom domu. U tri sobe, bez tekuće vode, stanovala je cijela obitelj: Diego Sr i Tota, Diego mlađi, njegove četiri starije sestre i tri mlađe braće i sestara.

Njegov izniman talent bio je očit već od malih nogu, a na njegovu karijeru najviše je utjecao ujak Cirilo, nekad vratar malog kluba Corrientes.

"Sve, baš sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega," kazao je Francisco Cornejo, scout Argentinos Juniorsa, koji je prvi uočio Diegov talent.

Brzo je nadmašio lokalno okruženje, sa 15 je već igrao za Argentinos Juniors postao najmlađi igrač ikad u Primeri. Sa 16 je debitirao u dresu "Gauča", u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske, a sa 19 je prvi put bio najbolji igrač Južne Amerike.

 

Nakon pet godina u Juniorsima, 1981. je preselio u Boca Juniorse. Unatoč činjenici da se na "La Bomboneri" zadržao samo jednu sezonu, Maradona je od nje napravio posebnu. Sa 28 golova u 40 nastupa odveo je momčad do naslova Primere. Iako su Bocini obožavatelji željeli da zauvijek ostane, već nakon jedne sezone je otišao u Barcelonu za tada rekordnih 7.3 milijuna dolara.

Nakon dvije sezone na Camp Nou preselio je u Napoli za još jedan svjetski rekord od 13 milijuna dolara.

Dolazak u Napoli za povijest

Po njegovom dolasku u Napulj, lokalne novine zabilježile su da gradu nedostaju škole, autobusi, kuće, zaposlenje, ali ništa nije važno kao Maradona. Kada je ugledao 75.000 ljudi na predstavljanju bila je to 'ljubav na prvi pogled'.

U dresu Napolija je osvojio dva naslova prvaka Italije, Kup Uefa, talijanski Kup i Superkup. U nogometnom ludom Napulju nogometni genij je postao poput božanstva, ali istodobno i žrtva vlastitog uspjeha. Unatoč uspjehu na terenu, Maradonin osobni život postajao je sve gori i gori.

Napoli je napustio 1991. zaradivši 15-mjesečnu suspanziju zbog zlouporabe kokaina, a nakon suspenzije pridružio se Sevilli. U svom novom španjolskom klubu odigrao je samo 26 utakmica, daleko od uspjeha koji je postigao u Napoliju. Iz Seville se vratio u domovinu u Newell's Old Boyse, ali je sakupio samo sedam utakmica. Posljednji Maradonin bili su Boca Juniorsi (1995-1997).

Za reprezentaciju je svoja posljednja dva nastupa zabilježio na Svjetskom prvenstvu 1994. godine, gdje je impresivan povratak na teren zasjenio pozitivan test na lijekove za doping. Reprezentativnu karijeru završio je s 34 gola u 91 nastupu.

Trenersku karijeru je započeo u Textil Mandiyu, zatim je kratko vodio Racing Club, a od 2008. do 2010. i reprezentaciju Argentine. Trenirao je i Al-Wasl, Deportivo Riestru, Fujairah, Dorados de Sinaloa, a posljednji klub koji je vodio bila je Gimnasia de La Plate. Međutim, kao trener bio je mnogo manje uspješan, čak neuspješan.

Unatoč kontroverznom osobnom životu, Maradonin utjecaj na nogomet ne može se poreći. Na pitanje o Maradoni, Michel Platini rekao je: "Stvari koje bih ja mogao raditi s loptom, on bi mogao s narančom"