Dinamo je opet trijumfirao na Poljudu i plasirao se u finale Kupa, a Hajduk se raspao poput bugarske skupštine. To je siže utakmice.

Modri su dominirali u prvom poluvremenu i trebali su postići 4-5 golova. No postigli su samo jedan i ostavili utakmicu otvorenom.
Hajdukova momčad poput teško uzdrmanog boksača grogirano je bauljala po travnjaku u prvih 45 minuta. Bijeli su izgledali potpuno smušeno i zbunjeno. Sijevali su aperkati i krošei, no Modri nisu znali zadati odlučujući udarac. Bio je to festival promašaj. Tko zna što bi bilo da se nije dogodila ozljeda Lovre Kalinića

Dinamo je mogao postići 4-5 golova

Petković je opet opalio, a da ga nitko nije markirao. Pustili su ga Bijeli da se šeće kao na korzu. Ovaj put Kalinić je obranio, ali Kulenović je pokraj smrznutih braniča Hajduka utrčao i poslao loptu u mrežu. U tom trenutku malo tko je mogao pomisliti da će to biti jedini pogodak na utakmici. Dinamo je redao šanse, no nije uspijevao zabiti.

A u nogometu vrijedi ona stara: kada se ispromašivaš, stiže kazna. No to se ipak nije dogodilo. Hajduk je u drugom dijelu odigrao bolje, prije svega u obrani, ali nije stvorio previše izglednih situacija. Ulaskom Ivana Perišića Bijeli su se energetski jako podigli. Osokolio je cijelu momčad Hajduka, ali i navijače, koji su razočarano fućkali svojim ljubimcima.

Perišić zapalio tribine

Perija je zapalio tribine, skandiralo se: „Ivane, Ivane…“ Navijanje je bilo urnebesno, no ni Perišić nije čudotvorac. Dugo je bio ozlijeđen, ne može biti u nekoj formi. To je jasno. Teško je reći koliko je riskirao što je već u ovoj fazi oporavka, po nekima vrlo ranoj, odlučio zaigrati.
Hajduk je mogao izjednačiti, Pukštas je pogodio gredu u posljednjem napadu, no očito su se Bijeli zamjerili i Fortuni. Hajdukova sezona u četiri dana raspala se na tisuće komada. Što su veća očekivanja, to su veća i razočarenja.

Eksplodirale su frustracije kod najgorljivijih navijača Hajduka. Neki pripadnici Torcide probili su na teren po završetku utakmice. Policija je žurno reagirala i spriječeni su veći incidenti na samom travnjaku. Tribine su gorjele, a poslije i cijeli grad. Gledali smo nemile scene koje najbolje govore kakva je atmosfera u Splitu. Jasno je da se traže krivci. Sad se postavlja pitanje: tko će platiti ceh? Mijenjanje trenera već je ustaljena praksa. Je li vrijeme za promjene na vrhu? Možda od sportskog direktora… 

Eksplodirale frustracije, traže se krivci

Očito je da je pobjeda u ligaškom derbiju jako podigla Dinamo, dok je Hajduk potpuno potonuo. Da su Modri zabili što su trebali i morali, bio bi to neviđeni raspad. Pravi debakl Hajduka. Jakirović je očito iznenadio Karoglana s formacijom (4-4-2) i dvojicom napadača – Petkovićem i Kulenovićem. Promašili su puno toga, ali ipak su odlučili utakmicu. Kulenović se promovirao u junaka Modrih. Možda u nastavku sezone dobije više šansi. Zaslužio je.

I u prvenstvu i u ligi ostala su samo dva kandidata: Rijeka i Dinamo vodit će bitku za trofeje, a Hajduku preostaju analize i lizanje rana. Vidjet ćemo mogu li Splićani nešto napraviti na Rujevici i tako pomoći najvećem rivalu da osvoji naslov prvaka i zadrži dominaciju u hrvatskom nogometu. To bi bila krajnja ironija.