Modri užas u obrani

Hoće li se opet dogoditi raspad Hajduka i koliko je Dinamo doista bolji i kvalitetniji?

Statistički podaci o primljenim golovima najbolje oslikavaju Dinamov aktualni trenutak, posebice u domaćem ligaškom natjecanju…

"To je užas!" ljutito je uzviknuo trener Dinama Nenad Bjelica nakon utakmice s Osijekom kada su mu novinari predočili Dinamovu bilancu primljenih golova u dosadašnjem dijelu sezone.

Da je Dinamova obrana teški užas i da su defanzivna "pojačanja" jako upitna, osobno sam već utvrdio nakon utakmice sa Slaven Belupom, tako da to i nije neko novo saznanje. Strši podatak da Dinamo ima najveći prosjek primljenih golova od sezone 1956./1957. Nadalje, Dinamo nije primio 15 golova u prvih 11. kola prvenstva od sezone 2004./2005., a to je najlošija sezona Modrih u povijesti hrvatske lige.

"Liga za bedake" i zadnji Hajdukov naslov prvaka 

Tada su Modrih završili u "ligi za bedake", a na kraju je Hajduk bio prvak. To je posljednji naslov prvaka splitskog kluba, a budući da je Hajduk trenutačno prvi na ljestvici sa sedam bodova prednosti ispred Dinama, može se reći da ima podosta koincidencija. Međutim, nije važno kako se počne, nego kako se završi. Tek na kraju sezone zbrajat će se računi, početne koincidencije bit će nebitne ako Dinamo obrani naslov prvaka.

Nitko nema kristalnu kuglu da bi sa sigurnošću mogao reći što će se dogoditi. Hajduk se već toliko puta raspao tijekom sezone da je to već postala tradicija, no jednom i toj priči mora doći kraj. Tko zna, možda je to baš ova sezone, a možda i nije. Činjenica jest da je na početku sezone izgledalo da će se Dinamo prošetati ligom, znamo što se događalo Hajduku, kakve su to bile turbulencije na Poljudu, no nogomet je još jednom pokazao da se u ekspresnom roku sve može promijeniti.

Dojam je da je Hajdukova pobjeda u Maksimiru bila ključ naglog okreta situacije. Upravo je zbog toga poraza Sergej Jakirović dobio otkaz. Blamaža u Muenchenu bila je samo kap na prepunu čašu žuči. Samo povod, nikako razlog. Da je Jakirović uspješno apsolvirao Hajduk, i danas bi vjerojatno bio u sedlu. No nije, a i nije jedini koji je na sličan način morao otići. Njegov prethodnik Igor Bišćan prošao je kraći, ali ipak sličan put. Upravo mu je poraz od Hajduka u Maksimiru počeo komplicirati cijelu situaciju.

Mlak gard u derbijima

Što se tiče prvenstva, Dinamu se ponavlja priča iz prošle sezone. Naravno da su u Maksimiru željeli izbjeći prošlosezonske stresove, no čini se da će opet biti povuci-potegni. Ovaj put možda će biti i teže. Gennaro Gattuso ostavlja dojam trenera koji ne gubi glavu zbog jednog lošeg rezultata. Čini se da je u stanju držati razinu napetosti i konstantnost igara svoje momčadi. Hajduku ide na ruku i to što je liga slabija nego zadnjih sezona. Manje je nagaznih mina.

Mnogi će navijači Dinama reći da ih najviše smeta gard Modrih trenera u okršajima s Hajdukom. Jakirović je u zadnjem derbiju toliko cvikao da je iziritirao maksimirske tribine, Plave salone, a možda i vlastite igrače da su mu okrenuli leđa. Bojažljiv pristup na kraju ga je skupo stajao.

Ako se osvrnemo na bližu i nešto dalju prošlost, vidjet ćemo da Dinamo u međusobnim ogledima s Hajdukom ničim nije pokazao da je bolji, a kamoli osjetno. Uzorak je već reprezentativan. U posljednjih sedam međusobnih utakmica rezultati su takvih da se tu ništa ne može zaključiti. Rezultati izgledaju kao binarni kod. Sve na knap. Po dvije pobjede imaju obje momčadi, a triput je bi remi. Zadnji put Dinamo je baš pregazio Hajduk (4:0) u veljači prošle godine pod vodstvom Ante Čačića.

Potrošnja u Ligi prvaka

Od tada je gard potpuno promijenjen i Modri u dvoboje s Hajdukom ulaze kao da nasuprot sebe imaju potpuno ravnopravnog suparnika. Čemu toliko taktiziranje i pipkanje ako Dinamo ima bolju i kvalitetniju momčad, pogotovo ako je to osjetno izraženo, a takvo je bilo većinsko mišljenje stručne i laičke javnosti. Pa, zar nadmoć nije najuputnije pokazati protiv najvećeg rivala!?

Upravo taj detalj pokazuje dubiozan mentalitet Modrih u zadnje vrijeme i možda objašnjava zbog čega je prošlo prvenstvo bilo neizvjesno, a čini se da će biti i ovo. Očito je za Dinamo problem igranje u ritmu Liga prvaka – prvenstvo. Psihološko i fizičko pražnjenje momčadi u Ligi prvaka ostavlja posljedice. To je jedan od bitnijih razloga Dinamova lošeg ulaska u prvenstvo. Drugi je ipak nešto prozaičniji, a to je način igre suparnika.

Dinamo u Ligi prvaka igra kako protiv njega igraju momčadi u hrvatskoj ligi. Naravno da je lakše kreirati i voditi igru kada se vratite u blok i čekate kontru, nego kada morate napadati protivnika koji stoji u bloku i čeka vašu pogrešku. Sjećamo se da je i Josip Kuže, pa i mnogi treneri prije i poslije njega, često znao reći kako je puno lakše napraviti obrambenu igru nego napadačku. A Dinamo u hrvatskoj ligi mora napadati i igrati atraktivno, kao što veći klubovi iz Lige prvaka moraju napadati protiv Dinama. Takav je poredak stvari.

Razlog propusnosti: Dinamo u hrvatskoj ligi mora igrati otvoreno

Igrati otvoreno i ofenzivno, a rezultatski uspješno, puno je teže nego stati u blok i čekati kontru. Braniči se po tome najviše poznaju. Naravno da im je lakše stisnuti se na manjem prostoru nego izaći na široko polje, voditi igru i loviti nadiruće suparničke napadače.

Tu je ključan problem i zbog toga Dinamo prima puno golova u hrvatskoj ligi. Pogledamo li Bjeličinu trenersku filozofiju i još više igru momčadi koje je dosad vodio, teško da možemo reći kako su ikada umirale u ljepoti i ofenzivnoj atrakciji. Čak ni u prvom mandatu u Dinamu, koji mu je najuspješniji u karijeri, nije tu bilo neke prevelike atrakcije i neviđene dominacije. Modus operandi bio mu je ne primiti pogodak, a naprijed će već nešto ući.

Dakle, naglasak je bio na obrani, koju, kako sam kaže, igra cijela momčad, a ne samo zadnja linija. Bjelica će vjerojatno ići u tom smjeru i s ovom momčadi, a hoće li uspjeti, to ćemo vidjeti. Nakon uvodnih bombona koji su ispadali iz usta o jačini kadra i prethodnikovu radu, priča se stubokom promijenila nakon utakmice s Osijekom. Pravi salto mortale.

Bjeličin salto mortale

Neki će reći da je Bjelica, kao, na početku morao tako govoriti, što je oportuno, ali i moralno vrlo upitno jer mogao je i kurtoazno prešutjeti ako tako ne misli. Međutim, postavlja se pitanje zašto je onda progovorio tek nekoliko tjedana poslije?

Pa, logici onih koji ga opravdavaju, sada je trebao još više hvaliti kadar i prethodnika jer je momčadi potrebna još već podrška u ovom kriznom trenutku. Naravno, odgovor nije teško pronaći, ovaj put je branio sebe i zato je zvučalo kao da traži alibije. Lako je sipati bombone na početku mandata ili nakon pozitivnog raspleta neke utakmice, kao protiv Monaca.

Ili je kadar bajoslovan ili nije. Ili je momčad dobro pripremljena, uređena i posložena ili nije. A ne po potrebi; danas jest, a već sutra nije. Ovisi što ti više paše u određenom trenutku. U principu se ne događa ništa novo i nepoznato. Kao i uvijek, rezultat sve diktira.
U prošlosti je Hajduk nerijetko znao baciti Modrima pojas za spašavanje tako što bi sam uprskao i pogubio neke "manje" utakmice ili u ključnom trenutku ne bi uspio pobijediti Dinamo na Poljudu i prelomiti prvenstvo.

Hoće li se Hajduk opet raspasti?

Hajduk ima plus sedam i čeka Dinamo na Poljudu. Mala ili velika prednost, sve kako se uzme. Dosad je bio dojam da se u Maksimiru olako shvatili prijetnju. Ako tako nastave i budu se najviše oslanjali na to da će Hajduk opet sam sebi polomiti noge, onda je možda to baš ta sezona za Bijele.

Logičnije je ipak zaključiti da se u Maksimiru upalio alarm za uzbunu, iako u Plavim salonima pokušavaju ostaviti dojam da nema panike, da je sve mirno i pod kontrolom. Bjeličine nervozne reakcije ipak najviše sugeriraju. Očito je posve svjestan ozbiljnosti situacije, tako da se može očekivati buđenje Modrih, ubrzano prešaltavanje na SHNL kolosijek i pravo zaoštravanje prvenstvene bitke.