Njemačka nogometna reprezentacija tone sve dublje pod vodstvom izbornika Joachima Löwa…

Joachim Löw niže katastrofu za katastrofom. Po mnogo čemu kontroverzni njemački izbornik, neki su mu maniri tako gadljivi da ih nije upitno ni spominjati, vodi Elf ka nepoznatim teritorijama. Njemačka je pod njegovim vodstvom blizu dna. Može li i dublje pasti, vrijeme će pokazati. Löw je i prije utakmice sa Sjevernom Makedonijom već dobrano ukaljao svoj imidž, a i njemačke reprezentacije.  

Nakon trijumfa Pandeva i društva u Duisburgu, Nijemcima se smije cijela Europa. Makedonci zbijaju urnebesne šale na račun Elfa, posebice Time Wernera, koji se još jednom propisno osramotio. Uvijek je imao problema s realizacijom, zna se da igra na mahove, da kada mu ide, može sve zabiti, a kada mu ne ide, može promašiti i nemoguće.

Ipak, ono što je upropastio, i posebice način na koji je upropastio šansu protiv Makedonije, spada u rubriku vjerovali ili ne. Zamalo je slomio nogu promašivši loptu na idealno dodavanje. Lopta jedva da se kretala, teren kao biljarski stol, a otvorena vrata na pet-šest metara udaljenosti. Ne čudi što su mu Makedonci prigodno uručili državljanstvo. Što je dočekao nekad moćni Elf? Nema više tko se ne sprda s njime.

Njemački drhti za plasman na SP 2022.

Löw nije jedini krivac za sunovrat njemačke reprezentacije, daleko od toga, razlozi su širi i dublji, ali njegova je uloga ogromna. Sve i da je netko htio, teško da bi uspio upropastiti koliko je on upropastio u posljednjih nekoliko godina.

Njemačka je pod njegovim vodstvom prvi put u povijesti ispala već u skupini na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a sada je na putu da drhti i za puki plasman na SP 2022. Do jučer nemoguć, a danas već lako moguć scenarij. Ako ne bude prva u skupini, koja doista nije preteška, Njemačku čeka pakao u dokvalifikacijama. Tko Nijemcima može jamčiti da će pobijediti u dvije nokaut utakmice? To bi bila velika lutrija.

Istina je da je Njemačka s Löwom osvojila Svjetsko prvenstvo 2014., nismo to zaboravili, ali pitanje je kolika je tu uopće njegova zasluga. S onom momčadi, s onakvim igračima pitanje je što je lakše: osvojiti ili ne osvojiti. Karikiramo, ali ne previše.

Uostalom, tko zna bi li Njemačka bila prvak da Löw pod pritiskom iznervirane njemačke javnosti i medija nije odustao od svoje nerazumne koncepcije usred turnira, točnije poslije osmine finala s Alžirom, koji je Njemačka jedva pobijedila. Sjećamo se tvrdoglavog inzistiranja da Philipp Lahm igra u veznom redu. Možda je preteška riječ suludo, ali nije ni daleko od toga.

Löw je dugo trubio da ni pod koju cijenu neće mijenjati svoju koncepciju, a onda je ipak popustio kada je dotjerao cara do duvara. Treba se vratiti u prošlost i prisjetiti se da je bio pod udarom velikih kritika još od polufinalne utakmice sa Španjolskom na Svjetskom prvenstvu 2010.

Low je dobio u ruke nikad veću moć 

Tada je preko noći promijenio taktiku i od superofenzivnog Elfa napravio superdefanzivnu momčad. U negledljivoj utakmici Njemačka je tijesno izgubila, ali praktički bez ispaljenog metka. Takav pristup je jako razljutilo njemačku javnost.

Za sličnu taktiku se odlučio i u finalu Eura 2008., samo je tada, realno, imao osjetno slabiji roster na raspolaganju i nije mu se to toliko uzimalo za zlo, ali se pamtilo.

Kako god, Nijemci su navikli na pobjede i priznaju samo prvo mjesto. Finale i polufinale je OK, ali kada ste toliko puta uzeli zlato, srebro, a još manje bronca, i nije neki spektakl.

Osvajanjem Svjetskog prvenstva u Brazilu Löw je utišao sve brojnije kritičare te je dobio neograničeno povjerenje moćnika DFB-a. Vjerojatno nikada u povijesti jedan njemački izbornik nije imao veću moć u rukama. Nije to imao čak ni veliki Franz Beckenbauer. Löwu je dopušteno da praktički radi što hoće.

Trezveniji promatrači već tada su mogli nazrijeti da bi se nekoć opreznim i ozbiljnim Nijemcima to moglo žestoko obiti o glavu. Nijedan njemački izbornik nije si mogao dopustiti aferu kakvu je Löw napravio uvrštavanjem poluumirovljenog Bastiana Schweinsteigera u kadar za Euro 2016.

Sve je počelo s Schweinie-aferom  

To ne bi mogao opravdati čak ni Kaiser Franz sa svim svojim ugledom i reputacijom, koja je, doduše, u međuvremenu narušena zbog poznate korupcijske afere. On to nikada ne bi ni napravio. Kod njega i njegovih prethodnika takvo što nije moglo proći ni u ludilu, ma o kome da se radi.

Mnogi su u Njemačkoj bili šokirani kada je Löw odlučio povesti izraubanog Schweinieja u Francusku, jer ne samo da je dugo bio ozlijeđen i tjelesno nepripremljen, nego je i prije toga bio potpuno izvan forme. Da se malo našalimo, Schweinsteiger je u tom trenutku bio više rekreativac nego profesionalni nogometaš.

Svima je bilo jasno da je poveden na temelju stare slave. To se u Njemačkoj nikada nije događalo. Koliko god da je neki igrač bio slavan i zaslužan za prethodne uspjehe, nije mogao računati da će dobiti poziv ako ne ispunjava kriterije trenutačne forme. A Schweinsteiger je u tom trenutku bio miljama daleko od toga.

Nova pravila i potezi za zatvor

Da sve bude još gore po Löwa i Elf, na kraju je taj isti Schweinsteiger zaigrao u početnoj postavi u polufinalnoj utakmici protiv Francuske i svima je poznato što se dogodilo. Veliki kiks koji je teško shvatiti.

U Njemačkoj se na taj način nikada nije podilazilo zaslužnim igračima. Za Nijemce je to bilo neozbiljno. Ta maksimalna ozbiljnost, koja je desetljećima krasila njemački reprezentativni nogomet, bila je jedan je od razloga velikih uspjeha Elfa.

Moglo je biti dilema, i bilo ih je oko nekih podjednakih igrača, ali nikada nije bilo takve diskrepancije. Uvijek je bilo: ako nisi spreman, ako nisi u formi, žao nam je, ma kako se zvao. Više-manje uvijek su igrali najbolji u tom trenutku.

Löw je, međutim, uveo neka nova pravila, a da o manirama ne govorimo. Njegovo podilaženje zaslužnim igračima tu nije stalo. Uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo u Rusiji nastao je pravi cirkus. Kako drukčije opisati Löwovo objašnjenje zbog čega nije pozvao Leroyja Sanea, u tom trenutku jednog od najvećih talenata Premierlige, za kojeg su mnogi ruku u vatru stavljali da bi trebao igrati u prvoj postavi, a kamoli da bude među 23 putnika.

To je samo jedan u nizu poteza za zatvor, figurativno rečeno. Ili zašto je najavio da će braniti dugo ozlijeđeni i tek oporavljeni Manuel Neuer, a u momčadi je imao u tom trenutku vratara sa fantastičnom sezonom - Ter Stegena? Koga je uopće začudilo što je Neuer loše branio u Rusiji?

Krah Elfa u Rusiji

Iako je sve govorilo da bi se mogao dogoditi neuspjeh, ipak je bilo teško zamisliti da će Njemačka ispasti već u skupini. Kako to zamisliti kada se zna da od Drugog svjetskog rata nije ispala prije četvrtfinala, da je reprezentacija s najviše pobjeda na svjetskim prvenstvima i s najvećim kontinuitetom velikih rezultata, čak većim od Brazila, koji, doduše, ima jedan naslov više, ali i manje osvojenih medalja i polufinala.

Reprezentacija koja je bila četiri puta svjetski prvak i još četiri puta igrala u finalu, te triput osvajala broncu, s ukupno 13 polufinala, po čemu je neprikosnoveni rekorder (da ne govorimo o medaljama na europskim prvenstvima), naposljetku je ispala u početnoj fazi natjecanja. Aktualni svjetski prvak, i to još Njemačka, tako rano ide doma. Bio je to za Nijemce šok nad šokovima, debakl nad debaklima.

Iako je bilo logično da Löw dobije otkaz, jer teško je bilo očekivati da može preživjeti povijesni neuspjeh, šefovi njemačkog nogometa dali su mu još jednu šansu. Objašnjenje je bilo da još uvijek vjeruju u Löwa te da se nadaju kako će biti bolje. Kao da ne znaju što je nada…

Može li Jogiju uspjeti nemoguće - ostaviti Njemačku bez SP-a?

Uslijedio je debakl u Ligi nacija, pa relativni povratak vjerovanja u bolje sutra osvajanjem ne pretjerano teške skupine u kvalifikacijama za Euro 2020. Njemačka je pobijedila Nizozemsku u gostima 3:2, ali je i izgubila od Nizozemske kod kuće s 4:2.

Ostali suparnici bili su Sjeverna Irska, Bjelorusija i Estonija. Bilo bi doista nevjerojatno da Njemačka u takvoj konkurenciji ne osvoji barem drugo mjesto, koje je također izravno vodilo na Euro. U prijevodu, za takav „poduhvat“ Njemačka i nije trebala izbornika.

U Ligi nacija Njemačka je bila druga iza Španjolske, koja je također u krizi i nije baš na nekoj jako visokoj razini posljednjih godina. Da s Elfom ponovno nešto nije u redu, nagovijestio je i katastrofalan poraz (6:0) u Sevilli. Istina, Liga nacija nije pretjerano bitna, ali Elf si takve blamaže u prošlosti nije dozvoljavao ni u najgorim noćnim morama.

I kada podvučete crtu, morate se zapitati je li poraz Njemačke u srazu s Makedonijom senzacija nad senzacijama? Iznenađenje svakako jest, ali ništa nas više ne može toliko šokirati. Dok je Löw na izborničkoj klupi, izgleda da je sve moguće, pa čak i to da se Njemačka ne plasira u Katar. Zvuči nevjerojatno!? Nismo baš sigurni. Za sve postoji prvi put. Löw je postao specijalist za takve stvari.