Dinamo je u velikoj krizi, to je potpuno jasno…

Ne samo da Dinamov crni niz ide dalje nego se može reći da su Modri u kolapsu. Dobili su još jedan težak šamar u domaćem prvenstvu. Eto, momčadi Nenada Bjelice i to je uspjelo: izgubila je od posljednje momčadi hrvatske lige.

Lokomotiva je pobijedila Dinamo 3:1, a koliko je čistih zicera promašila, lako je mogla zabiti pet-šest golova. Kako su Modri odigrali, najbolje se moglo zaključiti po reakcijama navijača s tribina. Malo je reći da nisu bili zadovoljni.

Bjelica sada doista opasno živi

E, sada Nenad Bjelica doista opasno živi, ako već dosad nije. Klupa bi mu se morala zatresti barem iz formalnih razloga jer Dinamo ne pamti ovako katastrofalan niz. Sedma utakmica zaredom bez pobjede u svim natjecanjima, od toga tri poraza. Dok se može reći da Dinamo u Ligi prvaka ipak dobro plovi, iako je remijem sa Celticom ozbiljno ugrozio šanse za prolaz među 24 momčadi, u domaćem prvenstvu postiže neviđeno loše rezultate za njegove standarde.

Bjeličin bodovni učinak ispod je svakog minimuma i potpuno je jasno da je obrana naslova prvaka Hrvatske, što je glavni zadatak Modrih, a kako to sami ističu u Maksimiru, pod velikim znakom pitanja. U Maksimiru tvrdoglavo tvrde da nemaju krizu igre, no ako pogledate rubriku postignutih golova i stvorenih šansi u posljednjih pet-šest utakmica, onda je jasno da je to promašena teza. Modre je do ove situacija dovela upravo loša igra, i to u oba smjera. Treba brojati i šanse suparnika, a ne samo svoje.

Puno je lakše stati u blok, da ne kažem u bunker, braniti se i čekati šansu za kontru, nego razvijati napadačku igru. Potpuno je jasno da Dinamov i Bjeličin problem počinje kada moraju napasti suparnika. Modri se u Ligi prvaka povuku, dok u hrvatskoj ligi moraju napadati, moraju se otvoriti, a tada stižu veliki problemi čak i protiv najlošijih hrvatskih momčadi.

Dinamo ulazi u problem kada mora napasti

Kada se rašire linije, obrana pliva na sve strane, pogreške se množe, suparnici stvaraju puno šansi. Ako pogledamo kako je Dinamo odigrao posljednje najjače utakmice, protiv Borussije Dortmund, Hajduka, Rijeke, pa i Celtica, moramo se zapitati što je to točno odigrao? Gdje su u Maksimiru vidjeli dobru igru?

Kako je to nekoć Josip Kuže znao reći: daleko je lakše napraviti obrambenu nego napadačku igru. Tu se najbolje vidi ruka trenera. Bjelica nikako da složi nešto solidnije u ofenzivi, a ruku na srce, nije mu to uspijevalo ni u klubovima u kojima je radio prije dolaska u Dinamo. Nije taj tip trenera, on živi od obrane, a i to mu teško ide u SHNL-u kada treba napasti.

I u prvom mandatu u Maksimiru nije tu bilo neke velike atrakcije, no Dinamo je tada imao osjetno jaču momčad i do pobjeda je dolazio uglavnom tvrdom obranom, a u napadu bi uvijek nešto napravio na individualnu klasu. Sada postoje problemi u svim smjerovima. Kada mora napadati i loviti pobjede, Dinamu to jednostavno jako teško ide.

Čačića i slične već odavno bi ispalili iz topa

Doseg Bjeličine momčadi je čvrsti blok i igra na kontre, a tako ne možete igrati protiv Lokomotive ili Istre. Tu priča počinje i završava. Većina momčadi iz SHNL protiv Dinama igra kao što Dinamo igra u Ligi prvaka, no to se ne može reći za Hajduk ili Rijeku. Oni su igrali puno otvorenije, a vidjeli smo da Dinamo ni tada nije uspijevao stvoriti šanse. Dapače, imao je samo jedan udarac u okvir vrata.

Ukratko, sve to sugerira da Dinamo nema kvalitetno razrađenu igru. To je uglavnom stihija koja se razbija od hridi kao drveni brod kada protivnik povede i natjera Modre da se moraju otvoriti. Naravno da bi Bjelici bilo puno lakše da je ljetni prijelazni rok bolje odrađen. Puno lakše bi bilo svakome, pa i njegovim prethodnicama. Bjelici će potražiti opravdanje u klasičnoj floskuli koju povlače svi treneri, a to je da nije slagao i pripremao momčad.

No to je znao i prije nego što je pristao vratiti se na klupu Modrih, tako da su to izlike koje ne prolaze, odnosno nisu prolazile njegovim prethodnicima. Osim toga, zar nije donedavno sipao panegirike o kadru i radu bivšeg trenera!? Kako su se loši rezultati počeli množiti tako su te pohvale iščezavale, a sve više su se potezali alibiji. Ako ćemo iskreno, neki drugi treneri teško bi preživjeli s ovakvim učinkom. Antu Čačića i slične već odavno bi ispalili iz topa.