Olimpijski zastor je spušten, ali Tokio ćemo pamtiti po još jednom fenomenu o kojem se nije puno pričalo.

Olimpijske igre sanja svaki sportaš. To su godine pripremanja, ulaganja, odricanja. Sve to donese očekivanja, a s njima dođe i pritisak.

"Pritisak je iznimno velik kao i na drugim natjecanjima. Samo je ovdje puta četiri ili puta pet. Zamislite situaciju da svaki dan idete na posao i vaše kolege vas ocjenjuju i svaki dan morate biti bolji nego jučer, a svake  četiri godine morate biti bolji od svih ostalih. A ti svi ostali - ne možete predvidjeti u kakvom su oni napredovali, koliko su oni trenirali", rekao je psiholog i mentalni trener Igor Černešek.

I još sve to u eri drušvenih mreža, komentara. I uzbuđenje i napetost mogu biti dobri, ali i donijeti stres.

"Ako to potraje i sportaš to ne zna kontrolirati, onda to preraste u negativan stres, a to znači veći broj otkucaja srca u minuti u većim vremenskim periodima što na kraju može izmoriti i tijelo i um", kaže naš bivši olimpijac Gordan Kožulj.

Ako se za nekoga u Tokiju očekivala žetva medalja, onda je to američka gimnastičarka Simone Biles. No, umjesto toga, šokirala je sportski svijet odustajanjem od čak pet disciplina, a kao razlog navela je: očuvanje uma i tijela.

"Ono što me posebno iznenadilo je to da je nastavila navijati za svoje. Znači, nije se povukla u potpunosti, nego je ostala i dalje tu negdje prisutna. S druge strane, možda će to biti pouka sporatašima u budućnosti da imaju izbora", kazao je Černešek.

Da je tako, pokazala je i japanska tenisačica Naomi Osaka koja se ranije ove godine povukla s Rolland Garosa, a u Tokiju se požalila na prevelik pritisak zbog visokih očekivanja.

Stres nije zaobišao ni hrvatskog olimpijca

Stres nije zaobišao ni Kožulja, a posebno su mu se urezale Olimpijske igre u Sydneyju.

"Između polufinala i finala cijelo sam vrijeme bio uzbuđen, a dok je došlo vrijeme utrke bio sam izmoren od tog uzbuđenja koje traje cijeli dan i zbog toga nisam odradio performanse kako sam mogao i bio sam zadnji u tom finalu".

Sportaši često i sami od sebe imaju velika očekivanja. To su perfekcionisti, kaže nam čovjek koji je stvorio brojne šampione, a među njima je i Matea Jelić.

"Svako novo natjecanje vidimo kao novu šansu da napravimo nešto više, nešto bolje, tako to doživljavamo. Sportaši i treneri imaju ogroman pritisak, a ja to osobno nastojim prebaciti sebe, kao i odgovornost za rezultat", rekao je trener hrvatske taekwondo reprezentacije Toni Tomas.

U konačnici, sam uspjeh je i dospjeti na Olimpijske igre jer tamo su najbolji od najboljih.

Što kaže trofejni hrvatski trener na tu temu?

Stres vrhunskih sportaša, veliki pritisak, očekivanja javnosti, obitelji ili trenera neke su slomili. Ivan Forjan je o ovoj temi razgovarao s trenerom Ratkom Rudićem.

''Naravno da je toga bilo i prije. Ja se iz svoje karijere i kao igrač i trener suočavao s takvim problemima. Mi smo nastojali da te probleme rješimo za vrijeme priprema, prije dolaska na samo natjecanje. Imali smo pomoć psihologa i iskusnih trenera'', rekao je.

"Pritisak očekivanja javnosti tada bi bio manji, ako se prethodno rješavao taj problem. Bilo je slučajeva kad bi na početku priprema sportaši rekli - ''treneru ja to ne mogu izdržati''. No, određena vrsta priprema pomaže i za psihičku pripremu, govori Rudić.

Olimpijske igre su završile, a Hrvatska je donijela kući osam medalja. ''Nije premalo s obzirom da neki sportaši nisu uspjeli osvojiti medalji. To je tako, netko ne uspije osvojiti, a drugi, od koga se to nije očekivalo, je osvojio'', rekao je.

Neki sportovi su odraz sustava, ulaganja u sport, objašnjava. ''Mi danas imamo klubove koji ne mogu preživjeti, a mi znamo da se igrači rađaju u klubovima i treniraju u klubovima'', komentirao je.