Krznar je kriv što je plesao po tuđim notama
Šefovi Dinama, loše kupovine i sumnjivi potezi razorili Modre
Teško da se Krznara išta tu pitalo, jer da se pitalo onda mu se vjerojatno ne bi dogodilo da za neke utakmice ne može sastaviti momčad...
Da je Dinamo odigrao znatno bolje u uzvratu, to je samo privid. To tako izgleda jer je u prvoj utakmici bio katastrofalan. Od toga nije teško biti znatno bolji.
U biti, ni u Zagrebu to nije bilo ništa specijalno, tek solidna partija, daleko od najavljenog lova na Šerifovih 3:0.
Moldavci su svoje obavili u Tiraspolu i nisu imali razloga previše se otvarati, a kamoli srljati. I Modri bi isto postupili da je bila obratna situacija, vjerojatno bi čuvali rezultat i odigrali na sigurno, pa bi i protivnik izgledao bolji nego što zapravo jest.
Dinamo u dvije utakmice nije uspio postići pogodak, a primio ih je tri. Tu je kraj cijele priče. Šerif je u dvije utakmice bio osjetno bolji i zasluženo se plasirao u Ligu prvaka.
Propuštena velika šansa
Iz ove perspektive netko može reći da je dalje otišla bolja momčad te da Dinamo stoga nije kiksao. No ako odvratimo film i pogledamo kako se komentirao ždrijeb, pa i u Dinamovoj svlačionici, kakve su bile procijene kladionica, da je Dinamo bio izraženi favorit za prolaz dalje, onda je to veliki podbačaj. Malo tko je mogao predvidjeti da će Šerif tako išamarati Modre.
Mnogi su pomislili kako će Dinamo nikad lakše doći do Lige prvaka, a kad ono ćorak. To je nogomet, nikad se ne zna. Jedno je papir, a drugo teren.
Sportski je željeti Ligu prvaka
Ruku na srce, Dinamo s ovakvom igrom i ne bi mogao bogzna što napraviti u Ligi prvaka, no tko zna što bi bilo za mjesec ili dva, možda bi podigao formu i ulovio pokoji bod, uz puno sreće možda i treće mjesto. Jako teško, ali nikad se ne zna. Sjetite se prošle sezone. Tko je nakon Cluja ili Ferencvaroša mogao pretpostaviti da će na kraju izbaciti Tottenham? Baš nitko.
Sportski je željeti plasirati se u elitni razred svoje države, a kamoli Europe. O financijskom aspektu da ne i govorimo. Dinamo je izgubio velike milijune. Zato neću reći da je bolje igrati Europsku ligu jer je to čisti apsurd. Ako je bolje, onda nije ni trebao igrati play-off. Mogao je odmah predati.
Gdje završavaju milijuni?
Problem je u tome što je veliko pitanje kakve bi koristi imao klub, pa i momčad od tih silnih milijuna? Da budem potpuno jasan, tko zna gdje bi ti milijuni završili, na kakva „pojačanja“ bi se potrošili…
Dinamo je i prošlih sezona zaradio milijune pa je odradio dosadašnji prijelazni rok i pripremu sezone na naoko pacerski način. Kažem naoko jer ima to svoju logiku kada zaorete malo dublje, tamo do Međugorja.
Teško da se Krznara što tu pitalo, jer da se pitalo onda mu se vjerojatno ne bi dogodilo da za neke utakmice ne može sastaviti momčad.
Loše kupovine i sumnjivi potezi
Nije u pitanju samo nesretan splet okolnosti, ozljede i slično. Kad se vidi kako je krpao rupe, recimo na lijevom boku, a Leovac je poslan na hlađenje iz tko zna kojih razloga. Krznar je u jednom trenutku pokušao vratiti Leovca, ali podignuta mu je rampa. Otkuda i od koga, nije teško pretpostaviti. Treba li ići dalje pa reći: tko to dok selo gori pušta Gavranovića, a na njegovo mjesto stavlja Čopa?
Tko to tako uporno forsira Moubandjea, koji igra dobro samo tamo gdje ga nitko ne gleda. Čim se vrati u Zagreb, opet veliko ništa. U ropotarnici povijesti možemo pronaći ridikulozne medijske najave „ponajvećeg pojačanja u povijesti“. Prisjetite se samo tih komičnih uradaka. I nije se prestalo čak i kada je otišao na posudbu u Tursku. Opet ga se hvalilo, doduše sramežljivije.
Krznar je (naj)manji krivac
Ukratko rečeno, Dinamo se za napad na Ligu prvaka nije pojačao, nego se oslabio. Tko je od kupljenih igrača u posljednje vrijeme nedvojbeno pojačanje? Možda se složimo oko jednog, oko dvojice već teže.
Od rušenja Tottenhama potencijal momčadi nije podignut, to je činjenica. Možda će neki igrači biti pojačanja u budućnosti, ali za ovaj ciklus nisu. Sve u svemu, kupovine su loše odrađene.
Naravno, jedna nesreća nikada ne dolazi sama, po Murphyjevu zakonu nadovezale su se ozljede i transferni problemi, koji su opet povezani sa šefovima koji prodaju igrače.
Poanta ove priče jest ta da je Krznar (naj)manji krivac za prilično loš ulazak u sezonu i posrtaj koji se dogodio protiv Šerifa. Ne kažem da je neki veliki trener, to će vrijeme pokazati, ne kažem da nije ništa kriv, da ne snosi svoj dio odgovornosti, da nije sam kriv što je prihvatio plesati po notama koje netko drugi svira, ali njegova odgovornost je bitno manja od upravljača u sjeni i ispred nje. Ovaj put oni su zaslužili da ih se smijeni, no taj film ćemo teško dočekati.
Dinamo treba prava pojačanja
I da je sve odrađeno kako treba, možda se Dinamo opet ne bi plasirao u Ligu prvaka, ali mislim da bi teško ispao od Šerifa. Šteta, propuštena je velika šansa da se još jednom u Maksimiru čuje himna Lige prvaka.
No nema tragedije, Dinamu ostaje Europska liga. Ako se momčad u međuvremenu posloži, ako se u finišu prijelaznog roka uspije dovesti jedno-dva pojačanja, ali prava pojačanja, Dinamo može sastaviti solidnu momčad koja je kadra barem boriti se za prezimljavanje u Europi. S malo sreće u ždrijebu može se dobiti prolazna skupina, Europska liga je ipak puno slabija od Lige prvaka i tu ima svakakvih momčadi.
Međutim, ako se nastavi lutati i misliti samo na prodaju, a dovoditi pojačanja koja to nisu, Dinamo će imati velikih problema i u HNL-u. Krznarova sudbina je pod velikim upitnikom. Nakon Osijeka bit će sve puno jasnije.