Kako se utakmica u Moskvi razvijala i što smo vidjeli na terenu, očito je da je i Daliću i Karpinu glavni cilj bio ne izgubiti…

S obzirom na sve probleme i izostanke, nije loše, bod u Moskvi je solidan ulov. S druge strane, ostaje dojam da se s malo hrabrijom i ofenzivnijom igrom moglo do punog plijena.

Iz zrakoplova se mogao vidjeti respekt ruskih igrača prema Vatrenima. To se moglo bolje naplatiti. Hrvatska je i bez Modrića u momčadi kvalitetnija od Rusije. To se vidi i osjeti.

No prazne puške boje se obojica. I Rusiji i Hrvatskoj, i Karpinu i Daliću bilo je najvažnije ne izgubiti. U takvim okolnostima puno više može izgubiti kvalitetnija momčad, a to je u ovom slučaju Hrvatska.

U završnici utakmice slučajno može zalutati neki metak ili se može napraviti neka pogreška, a onda je kasno za otvaranje i totalnu ofenzivu.

Hrvatska je kvalitetnija od Rusije i mora igrati na pobjedu

Primjerice, da je Zabolotni digao glavu poslije one pogreške Lovrena i odigrao povratnu nadolazećem suigraču umjesto što je pucao iz mrtvog kuta, bila bi to mrtva šansa i vjerojatno gol. Međutim, da su ruski igrači to u stanju vidjeti i odigrati, onda bi se i drukčije postavili na domaćem terenu.

Ne znam kako misle biti prvi u skupini ako su zadovoljni bodom na domaćem terenu protiv glavnog suparnika!? Rusi vjerojatno i ne misle da mogu biti prvi. Takav pristup pokazuje u kakvom su strahu dočekali Vatrene.

Ruski i klupski i posebice reprezentativni nogomet odavno je u ćorsokaku. Bljesak na Svjetskom prvenstvu samo je kratkoročno zakamuflirao sve probleme koje imaju. Rusi više nemaju svjetskih klasa i tko zna kada će ih opet imati. Realno rečeno, ovakva Rusija teško da može iznenaditi Hrvatsku u zadnjem kolu, ali nikad se ne zna u nogometu.

Poanta priče je da si Vatreni ne bi smjeli dopustiti da o svemu, kao i obično, odlučuje zadnja utakmica. Sve svesti na jednu utakmicu uvijek je jako opasno. Vrč na vodu ide dok se ne razbije. U jednoj utakmici sve je moguće, sreća tu može odigrati veliku ulogu. Kada ste kvalitetniji, i to osjetno, logično je da faktor sreće pokušate svesti na što je moguće manju mjeru.

U prijevodu to znači da bi Vatreni u Slovačkoj trebali igrati na pobjedu, a ne se zadovoljiti mršavim remijem. Zalaganje, voljni moment i cjelokupan pristup bili su dobri, no to se i podrazumijeva od hrvatskih reprezentativaca.

Dalić iznenadio sa Sosom, Barišić ispao iz prvog sastava

Iako se nekoliko dana prije utakmice u kuloarima govorkalo da bi Borna Sosa mogao zaigrati od prve minute, izbornik nas je ipak iznenadio.

Budući da je bilo prilično jasno kako će Joško Gvardiol prijeći na mjesto stopera jer je Vida kartoniran, a Ćaleta-Car nedovoljno spreman, očekivao sam da će Dalić ipak posegnuti za iskusnijim igračem i donedavnim prvotimcem Bornom Barišićem, koji ovaj put nije bio ozlijeđen, a i dobro je odigrao veliki škotski derbi.

Zbog niza razloga bila je to možda i najvažnija utakmica za Dalića od Svjetskog prvenstva u Rusiji. Budući da općenito nije sklon rizicima, mislio sam da će ipak odigrati na kartu s likom Barišića, no on se odlučio za debitanta, koji u Stuttgartu, uzgred rečeno, ne igra klasičnog beka, a još uz to vuče i neku otežu prtljagu sa „slučajem Elf“.

Stoga je Dalićeva odluka da stavi Sosu od prve minute pokraj zdravog i ornog Barišića za mene bila dosta iznenađujuće. Dakle, ne samo da je sada Gvardiol ispred Barišića nego je to i Sosa. Prilično intrigantno budući da je Barišić ne tako davno bio praktički nezamjenjiv.

I taj potez pokazuje da su u reprezentaciji zapuhali neki novi vjetrovi. Izbornik je očito odlučio malo žešće promiješati karte. Neki su ispali s popisa, a drugi iz udarne postave. Neću reći da nema nedodirljivih, to je klasična floskula, nisu baš svi u istom rangu, što je i logično, ali odsad se očito većina treba zamisliti.

U Slovačku po pobjedu

U svakom slučaju, Borna Sosa položio je debitantski ispit. Radio je ono što se od njega očekivalo; ulazio je u prazan prostor i konstantno prijetio centaršutovima, a prema nazad je stigao odraditi i zatvoriti što je trebalo.

Izostankom kapetana Modrića dirigentsku palicu preuzeo je Mateo Kovačić. Prilično dobro je upravljao ukočenim vatrenim bolidom. Vjerojatno bi bio i bolji da su se postavili malo hrabrije i ofenzivnije. Kontrola lopte bila je dobra, no nedostajalo je više okomitosti i šutova na gol. Vatreni nisu bili pretjerano opasni, uglavnom su se akcije razbijale na vrhu ruskog šesnaesterca.

Raduje što je obrana izdržala bez primljenog gola i bez prevelikih gafova. Izgledala je puno ozbiljnije nego u nekim prijašnjim utakmicama. Bilo je pogrešaka, čak i jedna poveća, ona Lovrenova mogla je kobno završiti, odnosno mogla je da Rusi imaju kvalitetu to iskoristiti, ali u globalu zadnja linija odigrala je sasvim OK.

Logično je očekivati da novi Vatreni u svakoj sljedećoj utakmici budu bolji. Već u Slovačkoj bi to moglo biti dosta bolje. Ako bude tako, tri boda bit će na dohvat ruke.