Opet se pokazalo da Hrvatska teško postiže pogotke. Nije da nije bilo dubine, Vatreni su stvarali opasne situacije…

Šteta. Vatreni su prilično jeftino prokockali pobjedu protiv Slovenije. Po tko zna koji put primili su gol iz prekida. Nije važno je li korner ispravno dosuđen, nije to jedanaesterac pa da je najveća šansa.

Ključna riječ je koncentracija, Vatrenima je opet popustila u jednom „žutom trenutku“, i to u zadnjim sekundama utakmice.

Obrana nije bila dobro postavljena, Jakić nije dobro stajao, a možda je i Pongračić mogao bolje reagirati. Korak nazad i možda bi zahvatio glavom tu loptu.

Jeftino prokockana pobjeda

Da nije bilo te pogreške, moglo bi se reći da je Hrvatska odigrala sasvim dobru utakmicu, pogotovo u drugom poluvremenu.

Ukupno gledajući, Hrvatska je bila bolja, kontrolirala je igru, imala je i više šansi, pa nije pristrano reći da je trebala slaviti. No nogometna utakmica traje do posljednjeg sučevog zvižduka, gol jednako vrijedi postignut u prvoj ili zadnjoj minuti.

Ne bi ta pogreška bila tako kobna da su Vatreni iskoristili jednu od nekoliko vrlo dobrih situacija u završnici utakmice.

Opet se pokazalo da Hrvatska teško postiže pogotke. Nije da nije bilo dubine, Vatreni su stvarali opasne situacije, bilo je kvalitetnih centaršutova i povratnih lopti, pogotovo preko Perišićeve strane, ali ne i konkretnih napada na te lopte.

Kraljestvo za golgetera

Potvrđena je veće dugo poznata stvar da Vatreni nemaju pravog „killera“, klasnog centarfora koji bi frekventnije završavao akcije i iz polušansi, a kamoli šansi. Kraljevstvo za golgetera.

Nakon prijateljskih utakmica teško da se mogu donositi neki konkretniji zaključci, pogotovo ako se igra protiv slabijih suparnika, ali ipak se nešto moglo vidjeti.

Obrana je u novom sustavu djelovala prilično sigurno sve do zadnjih minuta kada su se Slovenci otvorili i krenuli agresivnije u napad. Nerijetko se Vatrenima dogodi da se u takvim situacijama uspaniče i naprave pogreške.

Gvardiol, Pongračić i Ćaleta-Car veći dio utakmice izgledali su sasvim dobro u obrambenim zadacima. Najviše zbog toga što i nisu imali previše posla.

Solidna igra obrane u novom sustavu

Činjenica da su Slovenci došli do hrvatskih vrata tek oko 60. minute puno govori o tome kako se igralo i koja je momčad vodila glavnu riječ. Hrvatski vezni red opet je pokazao zbog čega ga mnogi stručnjaci smatraju ponajboljim na svijetu.

Stoperi su u ofenzivnim akcijama mogli biti malo aktivniji, mogli su više sudjelovati u građenju igre, priključivati se veznom redu ili odigravati opasnije dubinske lopte. Prečesto se događalo da sva trojica paze jednog slovenskog igrača.

S obzirom na to da se radilo o prijateljskoj utakmici, igralo se dosta čvrsto, u nekoliko je navrata čak i zaiskrilo, kao kada je Kurtić složio Modrića na travu, a ovaj mu vratio po gležnju iz ležećeg položaja.

Veći dio prvog poluvremena gledali smo dosadnu partiju šaha. Hrvatska je kontrolirala loptu, a Slovenci nisu imali namjeru prečesto prelaziti centar. Kao i uvijek, gol je podigao tenzije. Pao je nakon pogreške slovenske obrane, no poklonjenom konju ne gleda se u zube. Kramarić je u takvim situacijama najčešće priseban.

Šansa za Oršića i Livaju

U drugom dijelu tempo je bio osjetno viši, angažman također. Hrvatska je imala posjed, bila je opasna, posebice ulaskom Mislava Oršića, koji je još jednom demonstrirao da je u jako dobroj formi.

Šteta što Vatreni nisu sačuvali tih 1:0, no ni bod nije loš. Ipak je ispunjen glavni cilj, osigurano je mjesto u drugoj jakosnoj skupini predstojećeg ždrijeba za Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Protiv Bugara izlazi druga postava. Bit će intrigantno vidjeti Oršića i Livaju u istoj momčadi od prve minute. Obojica mogu igrati na više pozicija, obojica su opasni po gol suparnika, a takvi igrači najviše nedostaju Vatrenima. U svakom slučaju, imat će šansu "napasti" Dalića, ako ništa drugo, barem ga zamisliti da im pronađe mjesto u udarnom sastavu.